BBC 15. XI. PREGLED TISKA

BRITANSKI RADIO - BBC 15. XI. 1998. Pregled tiska "Britanske nedjeljne novine opširno izvješćuju o najnovijim zbivanjima oko Iraka, nazivajući to povlačenjem Sadama Huseina. Novine se uvelike bave i proslavom 50-og rođendana princa Charlesa te operacijom u jednoj londonskoj bolnici kojom su razdvojene sijamske blizanke koje su se u četvrtak bile rodile sa zajedničkom jetrom. No, mi ćemo se jutros posebno pozabaviti memoarima bivšeg zapovjednika UNPROFOR-a, britanskog generala Michaela Rosea, čijim osebujnim opisima, posebice bosanskih Srba, neke ovdašnje novine posvećuju mnogo prostora. 'The Sunday Times' objavljuje danas posljednji izvadak iz knjige pod naslovom 'Boreći se za mir' u kojoj general Rose piše o svojim sjećanjima na razdoblje provedeno u Bosni i Hercegovini. Ovako piše o čelnicima bosanskih Srba: 'Nikad nisam mislio da je general Ratko Mladić bilo što drugo osim čovjeka koji čini užasne stvari, ali sam očekivao da će biti elemenata logike u njegovoj vojnoj strategiji. Bila je to pogreška', piše general Rose, dodajući kako je srpskom čelniku glad za krvlju poremetila zdrav razum. 'Sastanci sa srpskim čelništvom', nastavlja Rose, 'bili su nezaboravni. Obično bi započinjali u podne kad bi se Srbi uspjeli dovoljno oporaviti od pijanke, od prethodne noći. Obično su izgledali kao duhovi, krvavih očiju i drvenih glava. Poslije šest sati Karadžić bi obično pozvao na ručak. Na juhu od povrća, nakon koje je uslijedila janjetina koja se kupala u masti. Meso se nabadalo na noževe, juha se pila izravno iz tanjura. Jednog izuzetno vrućeg dana jedan od srpskih generala otkopčao je košulju usred ručka i obrisao si dlakava prsa i znojna pazuha ubrusom. Potom si je istim tim ubrusom obrisao lice te nastavio jesti. Jedan od najviše razočaravajućih trenutaka bio je kad sam morao sjediti nasuprot Ratka Mladića tijekom dugosatnih pregovora oko prijedloga za primirje, dok si je on pokušavao istisnuti veliki prišt na nosu. Stalno je pogledavao na ogledalo koje je stajalo ispred njegova lica, dok je pokušavao uhvatiti prišt svojim debelim prstima. Razuman razgovor postao je nemoguć, a svi smo mi postali opsjednuti prištom baš kao i Mladić. Iznenada, na olakšanje svih u sobi, dogodila se eksplozija gnoja i krvi, i Mladić je to sve obrisao sa stola svojim rupčićem. Učinak je očito bio katarzičan. Bez daljnjeg protivljenja Mladić se složio sa svim uvjetima i pozvao nas na ručak. Ljubazno smo odbili', opisuje svoje dogodovštine s čelnicima bosanskih Srba britanski general. No, on se sjeća i jedne, za međunarodne predstavnike vrlo neugodne i kompromitirajuće epizode kad je američki časnik, danas glavni zapovjednik NATO-ovih snaga u Europi Wesley Clarke, s Ratkom Mladićem zamijenio vojničke kape te se tako s njime fotografirao. 'Mladić može biti vrlo manipulativan', piše Michael Rose. 'Upozorio sam Wesa da ga ne podcjenjuje i da se ne smiješi u njegovoj nazočnosti. Nažalost, Wes, koji je na sastanak došao vrlo samouvjeren, nije bio spreman na brutalnu lukavost Ratka Mladića. Nakon što ga je Amerikanac upozorio da će njegova zemlja početi naoružavati Muslimane, Mladić je počeo bjesniti, lupati šakom po stolu, prijetiti, dok su njegovi pratioci zveckali oružjem, a atmosfera je postala vrlo neugodna. (...) Istodobno, Mladić mi se, ne prestajući galamiti, nasmiješio te je polako zavrtio kažiprst oko malog prsta na drugoj ruci u znak prjezira. Pokušavajući ga primiriti, Wes je počeo pričati o tome kako svakako cijeni srpsku vojsku i slične stvari. Mladić se malo smekšao i počeo pričati da mu se sviđa Wesova kapa s tri zvjezdice. I dok je to govorio, skinuo je svoju kapu i pružio je Wesu koji je bio oduševljen što mu se konačno nudi maslinova grančica. Stavio je na glavu Mladićevu kapu, a Mladić njegovu. Mladić je izjavio da je vrijeme za ručak i odšetao s Wesom kroz vrata. Televizijske kamere već su se pojavile. Stupica je bila postavljena', piše general Michael Rose u svojoj upravo objavljenoj knjizi 'Boreći se za mir'. 'The Sunday Times' u svojem redovitom nedjeljnom prilogu o knjigama objavljuje i tekst koji se bavi ovom knjigom. Alan Judd na početku teksta ocjenjuje da bi alternativni naziv za knjigu mogao biti 'Praveći stvari drugačijima', s obzirom na posao koji je general Michael Rose obavio u toj jednoj godini, između '94. i '95., u Bosni i Hercegovini. Kad je tamo stigao, misija UN-a bila je na rubu propasti. U vrijeme kad je Rose odlazio, ljudi su ponovno mogli hodati ulicama, borbe su znatno smanjene, pomoć je stizala u ugrožena područja. Uvijek više spreman na poslove nego kritike, Rose ipak u knjizi opetovano tvrdi da je odlučna akcija '92. mogla spasiti mnoge živote te da su početne predrasude američke vlade i njezino nerazumijevanje stanja dodatno odgodili rješenje. Sporazumi iz Daytona mogli su se postići puno prije, da su Amerikanci ranije shvatili političku realnost u Bosni. Nijemci također, zbog užurbanog priznanja svojih starih ratnih saveznika, Hrvata, imaju za što odgovarati. Rose je za svog mandata diplomatski koristio veću silu nego se vjerovalo da bilo koji zapovjednik UN-a u Bosni to može. Istodobno, morao se oduprijeti sirenskom pozivu NATO-a, a i drugih, na sveopće zračne napade, koji bi samo pogoršali stvar, navodi misli Michaela Rosea u svom tekstu novinar 'The Sunday Timesa'. (BBC)