TR-US-RU-NAFTA-TRANSPORT-POLITIKA-Energetika-Promet-Vlada +nj 14. XI. SZ: sad i turska i nafta ++NJEMAČKA+S?DDEUTSCHE ZEITUNG+14. XI. 1998.+Crnomorske svađe oko crnog zlata+"Kada diplomati u glavnom stožeru Vijeća za suradnju na Crnom
moru, +sa sjedištem u Istanbulu, pogledaju kroz prozor, pred njima se +pruža prizor iz snova. Središnjica labavog udruženja koje čini 11 +crnomorskih država i njihovi susjedi smještena je u jednoj palači u +zaljevu Istinye na Bosporu. Vani prolaze brodovi na putu između +Egejskog i Crnog mora, a suradnici Vijeća mogu promatrati i tankere +koji tuda prolaze 24 sata dnevno - uglavnom prazni i plitkog gaza na +putu prema sjeveru i pretovareni i dubokog gaza na putu prema jugu.+Nekoliko diplomata iz Bugarske, Rumunjske ili Ukrajine vjerojatno +je prošlih mjeseci provodilo vrijeme prebrojavajući te tankere. +Naime, bugarska, rumunjska i ukrajinska vlada jako bi voljele znati +koliko se nafte trenutačno prevozi kroz turske morske tjesnace i u +prvom redu koliko će ih možda jednog dana tek prolaziti. Svi oni +čekaju da nafta poteče iz zaliha na Kaspijskom moru. 'Svatko od nas +htio bi nešto zaraditi na tome, ali nitko se ne usuđuje otvoriti +usta sve dok Amerikanci i Turci ustraju na svom naftovodu na potezu +od Bakua do Ceyhana', priznao je jedan ukrajinski diplomat,
NJEMAČKA
S?DDEUTSCHE ZEITUNG
14. XI. 1998.
Crnomorske svađe oko crnog zlata
"Kada diplomati u glavnom stožeru Vijeća za suradnju na Crnom moru,
sa sjedištem u Istanbulu, pogledaju kroz prozor, pred njima se
pruža prizor iz snova. Središnjica labavog udruženja koje čini 11
crnomorskih država i njihovi susjedi smještena je u jednoj palači u
zaljevu Istinye na Bosporu. Vani prolaze brodovi na putu između
Egejskog i Crnog mora, a suradnici Vijeća mogu promatrati i tankere
koji tuda prolaze 24 sata dnevno - uglavnom prazni i plitkog gaza na
putu prema sjeveru i pretovareni i dubokog gaza na putu prema jugu.
Nekoliko diplomata iz Bugarske, Rumunjske ili Ukrajine vjerojatno
je prošlih mjeseci provodilo vrijeme prebrojavajući te tankere.
Naime, bugarska, rumunjska i ukrajinska vlada jako bi voljele znati
koliko se nafte trenutačno prevozi kroz turske morske tjesnace i u
prvom redu koliko će ih možda jednog dana tek prolaziti. Svi oni
čekaju da nafta poteče iz zaliha na Kaspijskom moru. 'Svatko od nas
htio bi nešto zaraditi na tome, ali nitko se ne usuđuje otvoriti
usta sve dok Amerikanci i Turci ustraju na svom naftovodu na potezu
od Bakua do Ceyhana', priznao je jedan ukrajinski diplomat,
napomenuvši da crnomorske države zasigurno mogu ponuditi
alternativne trase.
Washingtonovo promicanje trase naftovoda na potezu od glavnog
grada Azerbajdžana do turske luke na Sredozemlju Cyhan graniči
gotovo sa žarom. Gledano iz komercijalne perspektive, gradnja tog
ogranka naftovoda neće se, doduše, isplatiti još godinama, ali za
SAD je odlučujuće razmatranje da se regionalni rivali Rusija i Iran
neće moći okoristiti možebitnim bogatstvima u stepama oko
Kaspijskog jezera. Stoga postojeći ogranci naftovoda prema Bandar
Abbasu na Perzijskom zaljevu i prema Novorosijsku na Crnom moru
nisu uključeni u razmatranja planera u američkom ministarstvu
vanjskih poslova i u uredu američkog Predsjednika.
Stoga se kao jedina možebitna alternativa nudi tankerski prijevoz
kroz turske morske tjesnace. Naftne kompanije ne bi imale ništa
protiv toga budući da je prijevoz nafte brodom četverostruko
jefiniji od prijevoza naftovodom. No, Ankara se protivi toj opciji
- djelomično prozirnim a djelomično valjanim argumentima. Prozirno
je obrazloženje da je svaki argument protiv Bospora argument u
prilog trasi prema Ceyhanu, koji preferira Ankara.
Među boljim argumentima Ankare jest tvrdnja da je kapacitet Bospora
i Dardanela ograničen. Već prošle godine spomenutim vodenim
cestama prolazilo je više od 50 tisuća brodova, uključujući i
uistinu čudovišne tankere, a njihov broj iz godine u godinu sve više
raste. Potonuća su učestala pojava kao i tijesno izbjegavanje
sudara. Dakle, samo je pitanje vremena kada će 12-milijunsku
metropolu Istanbul pogoditi naftna katastrofa. Takva bi nesreća
pak preko noći izazvala veliko poskupljenje osiguranja za tankere.
U tom bi slučaju Bospor nepovratno izgubio status jeftine izvozne
rute za naftne kompanije.
Takav bi ishod bio prilika za crnomorske zemlje, koje se ionako čude
što Amerikanci tako suzuju raspravu o prijevozu nafte. Naime, kada
bi kaspijska nafta bila natovarena na tankere u gruzijskoj
crnomorskoj luci Supsa, mogla bi odmah biti istovarena i prerađena
na licu mjesta u ukrajinskoj Odesi i u bugarskom Burgasu. Naime, u
oba grada postoje dovoljno velike rafinerije.
No, obje države nastoje pridobiti potporu i za usmjeravanje ogranka
naftovoda prema zapadu. Primjerice, iz Odese bi trebalo nadovariti
tek nekoliko stotina kilometara cijevi, koje bi tada mogli biti
povezani s legendarnim naftovodom 'Družba'. 'Družbom' već
desetljećima teče ruska nafta i zemni plin preko Mađarske, Slovačke
i Poljske prema tržištima u zapadnoj Eurpi. Političko-strateška
prednost: Moskva ne bi imala kontrolu nad tijekom kaspijske nafte
budući da bi ova bila puštena u naftovod tek na ukrajinskom
teritoriju. Ukrajina je pak vrlo visoko rangirana na popisu država
koje bi SAD željele pretvoriti u protutežu Rusiji.
Rumunjska i Bugarska imaju nešto slabije izglede za sudjelovanje u
zaradi koju bi mogla donijeti nafta. Naime, ne postoje naftovodi
koji od Crnog mora vode prema zapadu - primjerice, do Jadrana. Osim
toga, takvi bi naftovodi prolazili kroz Makedoniju, Albaniju,
Srbiju i slična nesigurna područja - a to je prevelik politički
rizik.
Ni zajednički projekt Bugara i Grka nema pretjerano svjetlu
budućnost: riječ je o mini-naftovodu između Burgasa na Crnom moru i
Alexandropoulisa na Egejskom moru. On bi, doduše, zaobišao Bospor
ali je njegova isplativost dvojbena. Naime, naftu bi ipak trebalo
dva puta pretovarivati - s tankera u naftovod i iz naftovoda na
tankere - što bi bio skup pothvat za naftne kompanije.
Ionako nijedna crnomorska država ne očituje glasno svoje želje,
vezane za naftu. Naime, nitko ne želi razljutiti turskog partnera
koji pak zasada ima tek jedan protuargument u odnosu na primjenu
luka u Rusiji, Ukrajini i Bugarskoj. Budući da je Crno more prava
vjetrometima, te su luke jako izložene olujama i kišama", podsjeća
na kraju komentara Wolfgang Koydl.