šv 14. XI. NZZ:sporazumi zapad-beograd

ŠVICARSKA NEUE Z?RCHER ZEITUNG 14. XI. 1998. Sukobljene strane na Kosovu i dalje spremne upotrijebiti silu "'Kršenje primirja svakodnevna je pojava, proces zastrašivanja nastavljen je, cestovne blokade niču i dalje, a ljudi još stradavaju', glasi prikaz sadašnjeg sigurnosnog stanja na Kosovu, koji je nedavno u Beču iznio predsjedatelj OESS-a Bronislaw Geremek. Odgovornost za produljenu eksplozivnu situaciju Geremek je u prvom redu pripisao jugoslavenskoj vladi, a potom i Oslobodilačkoj vojsci Kosova, najavivši raspoređivanje 1000 nenaoružanih promatrača OESS-a tijekom prosinca ove godine. Provedena je prijelazna mjera u obliku pojačanja Diplomatske promatračke misije, ali njezina je nazočnost i dalje slaba i dosad nije spriječila neprekidno izbijanje novih izgreda. Promatrači su očito dobili uputu da se ograniče na promatranje; stoga su samo promatrali - a ne i intervenirali - kada su srpski snajperisti krajem listopada otvorili vatru na albansku pogrebnu povorku. No, vruća faza krize na Kosovu očito je prevladana. Sukob je istodobno zaleđen. Novo razbuktavanje sukoba u velikom stilu vjerojatno ne treba očekivati do proljeća sljedeće godine. Do tada ostaje vremena za traganje za političkim kompromisima. Pod vodstvom američkog veleposlanika Christophera Hilla izrađeni su različiti modeli rješenja, ali nijedan od njih nije dosad dobio blagoslov svih mjerodavnih snaga. Glavni problem pri diplomatskim posredničkim naporima jest činjenica da je Milošević jedini čvrsti čimbenik u jednadžbi s prevelikim brojem nepoznanica. Washington želi potaknuti kosovske Albance da odustanu od zahtjeva za neovisnošću. No, nedostaje vodeća osoba, koja bi tako nešto mogla zastupati pred vlastitim ljudima. U proljeće ove godine predsjednik međunarodno nepriznate Republike Kosovo Ibrahim Rugova ponovno je izabran na tu dužnost u prilično nedemokratskim okolnostima, a tijekom ljeta zabilježio je osjetno slabljenje potpore među stanovništvom. Naime, za vrijeme sukoba Rugova nijednom nije posjetio ratom zahvaćeno područje, obišavši ga tek nedavno u Hillovu automobilu. Adem Demaci nije samostalan autoritet u ulozi protupredsjednika kojem je mandat dodijelila Oslobodilačka vojska Kosova. Stoga Hill mora pregovarati s puno različitih ljudi, koji nemaju jasnu političku legitimaciju. Pritom valja napomenuti da ključnu poziciju očito zauzima Veton Surio, izdavač najvažnijeg dnevnog lista na Kosovu. Na drugoj strani situaciju usložnjava mišljenje kosovskih Srba da ih je Beograd ostavio na cjedilu i izdao. Momčilo Trajković, jedan od njihovih glasnogovornika, zatražio je nedavno autonomiju za Srbe unutar autonomije za Albance, obrazloživši taj zahtjev sljedećim riječima: 'Ako Albanci kažu da ne žele živjeti pod srpskom vlašću, mi ćemo reći da ne želimo živjeti pod njihovom'. U međunarodnom angažmanu na Kosovu Sjedinjene Države preuzele su vodeću ulogu kao i ranije u Bosni. Upravo je američki posrednik Holbrooke vodio odlučujuće pregovore s jugoslavenskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem. Šef nadzorne misije također je Amerikanac - William Walker. Nadzor iz zraka provodi se uglavnom iz američkih uporišta posredstvom američkih zrakoplova i helikoptera. Amerikanci su planski gradili svoju vodeću poziciju na Kosovu. Već prije nekoliko godina obilježili su svoju nazočnost informacijskim centrom u Prištini. Njihova nazočnost bila je, doduše, obilježena promjenjivim uspjehom i pikantnim seksualnim skandalom ali - bili su prisutni. U proljeće, u vrijeme eskalacije oružanih sukoba na Kosovu, organizirali su diplomatski konvoj iz Beograda prema Kosovu, a kasnije su bili pokretačka snaga pri uspostavi Diplomatske promatračke misije. Europska unija (i ostatak Europe) nastupa na Kosovu u ulozi blagajnika. Po nekim izvorima, ona snosi 70 posto troškova nadzorne misije i čini 70 posto osoblja. Europljani će jednoga dana nesumnjivo platiti i lavovski dio pomoći za obnovu Kosova - kao i u Bosni, iako će svote, doduše, biti manje. Stoga je EU željela imenovati šefa nadzorne misije ali nije uspjela nametnuti svoj zahtjev. U početku je američko inzistiranje da šef OESS-a bude Amerikanac ljutilo Europljane. Radi njihova umirivanja uspostavljen je položaj 'Višeg zamjenika' (Senior Deputy), koji je dodijeljen jednom Francuzu. I ostali su zamjenici Europljani. Europa se u međuvremenu pomirila s američkom prevlašću, uočavajući i njezine prednosti. Koordinacija nadzora na terenu i iz zraka jednostavnija je kada je zapovjedništvo potpuno u američkim rukama, a francuski uhode nisu upućeni u zbivanja. Osnova međunarodnog angažmana na Kosovu jest takozvani beogradski sporazum, koji je Holbrooke najavio na tiskovnoj konferenciji u Beogradu; načela tog sporazuma objavljena su istog dana u jednostranom priopćenju srpske vlade. No, diplomatski izvori tvrde da stvarni sporazum s dva potpisa ne postoji. Opisana procedura trebala je omogućiti Beogradu da sačuva dostojanstvo budući da sukob na Kosovu načelno želi tretirati kao unutrašnje srpsko pitanje. Nakon fantomskog sporazuma uslijedio je 16. listopada sporazum između Jugoslavije i OESS-a o raspoređivanju nadzorne misije na Kosovu. Nekoliko dana kasnije sklopljen je još jedan sporazum - ovaj put između Savezne Republike Jugoslavije i NATO-a - koji je regulirao pojedinosti nadzora iz zraka ali nije objavljen. Nadzorna misija trebala bi sa svojih 2000 članova nadzirati poštivanje rezolucija Vijeća sigurnosti UN 1160 i 1199, a kasnije, s dodatnim osobljem, i izbore na Kosovu. Pri tim bi zadaćama misija trebala imati punu slobodu kretanja, a njezinu sigurnost trebala bi jamčiti vlada u Beogradu. Rezolucija 1199 poziva na sklapanje primirja, izbjegavanje humanitarne katastrofe i na dijalog uz međunarodno posredovanje. Od Beograda zahtijeva smanjivanje broja vojnika - doduše, bez određenih brojki. Spominje se 'povlačenje onih postrojba policijskih snaga, koje su angažirane radi tlačenja civilnog stanovništva'. Washington je navodno u početku zatražio smanjenje broja vojnika na 17.500 pripadnika vojske i policije; izvori tvrde da je NATO potom u cjenkanju s Beogradom prihvatio smanjenje na 25.000 vojnika. OESS nije dosad utvrdio nikakve limite. Nadalje, Beograd je rezolucijom UN 1199 obvezan na suradnju s Međunarodnim kaznenim sudom u Den Haagu. No, beogradski je režim nedavno visokim predstavnicima haaškog suda uskratio pristup Kosovu uz obrazloženje da sukob na Kosovu nije u njihovoj ovlasti. Holbrooke je pak izjavio da je Milošević predstavnicima haaškog suda odobrio slobodni pristup Kosovu. Potpuno je jasno da Milošević i njegovi ljudi nisu zainteresirani za kazneno gonjenje onih ljudi koji su na Kosovu zapovijedili i počinili pokolje. Predsjednica haaškog suda zatim je Srbiju proglasila 'državom-negativcem'. Ostale reakcije 'međunarodne zajednice' ostale su neobično mlake", zaključuje novinar.