znanstveni skup o prvom vrhbosanskom nadbiskupu josipu stadleru

ZAGREB, 12. studenoga (Hina) - Katolički bogoslovni fakultet (KBF) u Zagrebu i Družba sestara služavki malog Isusa priredili su u Zagrebu znanstveni skup pod nazivom "Život i djelo prvog vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera" u prigodi 80. obljetnice njegove smrti. Jednodnevni simpozij, koji će završiti večeras svečanim euharistijskim slavljem u zagrebačkoj katedrali, pozdravili su na svečanom otvorenju dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Tomislav Ivančić, zagrebački nadbiskup u miru kardinal Franjo Kuharić, vrhovna poglavarica Družbe sestara služavki malog Isusa sestra Mirjam Dedić te rektor Visoke teološke škole u Sarajevu Marko Josipović. #L# Dr. Josip Stadler (Štadler) rođen je Slavonskom Brodu 1843. Školovao se u nadbiskupskom sirotištu u Požegi i Zagrebu, odakle nakon završene gimnazije odlazi u Rim na studij. Ondje postiže doktorate iz filozofije i teologije na Sveučilištu Gregoriani. Za svećenika je zaređen u Rimu 1868. Nakon povratka u Zagreb postaje profesorom u sjemeništu, a kasnije sveučilišnim profesorom na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. U vrlo teškim vremenima za Crkvu u Bosni godine 1881. imenovan je prvim vrhbosanskim nadbiskupom sa sjedištem u Sarajevu. Kao nadbiskup zauzeo se za gradnju katedrale u Sarajevu, dječačkog sjemeništa i gimnazije u Travniku, Bogoslovnog sjemeništa i crkve sv. Ćirila i Metoda u Sarajevu, kaptola i nadbiskupskog dvora te više crkava i ženskih samostana u Bosni. Utemeljio je Družbu sestara služavki malog Isusa sa svrhom da se brinu za siromašnu i napuštenu djecu, starije osobe i siromahe pa mu je narod dao ime "otac sirotinje". Stadlera se s pravom može nazvati preporoditeljem i duhovnim obnoviteljem Bosne, a njegov život bio je upravo svetački, prožet krepostima i molitvom. Umro je 8. prosinca 1918., u 75. godini života u Sarajevu. Pokopan je u sarajevskoj katedrali. Prvo izlaganje Josipa Balobana na današnjem skupu bilo je o Stadleru kao svećeniku i profesoru Zagrebačke nadbiskupije od 1869. do 1881., kada ga je papa Pio X. imenovao prvim vrhbosanskim nadbiskupom. Baloban je naglasio Stadlerovo zauzimanje za jačanje Katoličkog bogoslovnog fakulteta i za što bolju svećeničku teološku naobrazbu. Spomenuo je njegovo nastojanje da postane članom Družbe Isusove, što mu nije uspjelo pa je ostao je dijecezanski svećenik. Stadler je također bio jedan od zagovornika nepogrešivosti pape te je dolazio u sukob s dijelom svećenstva Zagrebačke nadbiskupije. Adalbert Rebić osvrnuo se na Stadlerov život, prožet Božjom riječju. Andrija Šuljak govorio je o Stadleru i njegovu odnosu prema Đakovačkoj biskupiji, a Juraj Kolarić o njegovoj ulozi u Hrvatskom katoličkom pokretu. U popodnevnom dijelu znanstvenog skupa sestra Maneta Mioč govorit će o Stadleru, utemeljitelju Družbe služavki malog Isusa, Ivan Šešo o herojskim krepostima nadbiskupa Stadlera, a Pavo Jurišić o njegovom religiozno-pedagoškom djelovanju. Zadnji dio današnjeg skupa bit će posvećen Stadlerovoj filozofijskoj i teološkoj misli, o čemu će izlagati Franjo Zenko, a o Stadlerovu odnosu prema ondašnjim političkim prilikama govorit će Franjo Topić. Svečanom otvorenju znanstvenog skupa, uz kardinala Kuharića, bili su nazočni i generalni vikar Zagrebačke nadbiskupije msgr. Vladimir Stanković, vojni ordinarij msgr. Juraj Jezerinac, evangelički senior Vladimir Deutsch, rektor Zagrebačkog sveučilišta Branko Jeren te predstavnici Visoke teološke škole u Sarajevu. (Hina) ta sp