francuska-le monde od 5.11.98.bunel

FRANCUSKA LE MONDE 5. XI. 1998. Priča bojnika Pierrea-Henrija Bunela UNT-u i njegove veze sa srpskim uhodom Jovanom Milanovićem "Bojnik Perre-Henri Bunel doista je srpskom agentu predao vrijedne podatke koji su bili klasificirani kao 'povjerljivo-obrana' i 'povjerljivo-NATO' u svezi s vojnim planom Zapada za vojno upletanje na Kosovu protiv srpskih snaga. Časnik je između srpnja i listopada 1998. imao četiri susreta s 'diplomatom' iz jugoslavenskog izaslanstva pri Europskoj uniji u Bruxellesu Jovanom Milanovićem. Odgovorio je na niz usmenih pitanja svoga sugovornika za kojega je znao da je uhoda srbijanskih tajnih služba. Na koncu mu je 1. X. predao presliku dokumenta koji je sadržavao opis 'vrste programiranih zračnih operacija' i 'različite stupnjeve procesa donošenja naredaba'. Ovo su točni navodi iz zapisnika o saslušanju i izvješća Uprave za nadzor teritorija (UNT), pošto je u četvrtak 29. i petak 30. X. bojnik Bunel bio pritvoren. Francuskog časnika, koji je priznao činjenice za koje ga se optužuje, ispitao je u subotu 31. X. pariški istražni sudac Gilbert Thiel zbog 'dosluha sa stranim snagama'. Optužen je za 'izdaju' koja 'šteti temeljnim državnim interesima, prema kaznenom zakonu. Pierre-Henri Bunel u cjelini je potvrdio svoje priznanje pred UNT-om, te je zatvoren. Pošto se upoznao s njim u jednom srpskom restaurantu u Bruxellesu, Jovan Milanović koji je imao čin pukovnika u tajnim službama jugoslavenske vojske, u dužem je razgovoru ispitivao bojnika Bunela o 'broju zrakoplova koji se primjenjuju u zračnim operacijama', 'smještaju i vrsti ciljeva koje je odredio NATO', 'nadnevku prvih zračnih napadaja', 'francuskom stajalištu u slučaju NATO-ovih udara' i 'opisu možebitnog razmještaja kopnenih snaga' na Kosovu. Pierre-Henri Bunel rekao je u povjerenju: 'Mislim da su moji odgovori bili točni 80 posto.' U svezi s glavnim sastankom održanim 1. X. u stanu Jovana Milanovića u Bruxellesu, bojnik Bunel je priznao da je predao kopiju dokumenta na engleskom jeziku u obliku 'tablice' pod nazivom 'Redoslijed operacija' koje je nabavio 'bez znanja zakonskog vlasnika'. Time se mogu objasniti izjave dužnosnika Atlantskog saveza u kojima se tvrdi da kao predstojnik ureda šefa francuskog izaslanstva pri NATO-u časnik nije imao pristup povjerljivim podacima. S potanjim planovima upoznao se dok je fotokopirao dokument kako bi jedan primjerak dao svome srpskom 'ugovornom časniku'. Bojnik Bunel tvrdi da je 'radio sam', 'potpuno svjestan' i 'bez znanja svog pretpostavljenog'. Odluku da će Srbima predati povjerljive podatke donio je iz uvjerenja, a ne zbog novca. 'Jeste li primili kakav dar?', pitali su ga agenti UNT-a. 'Ne, osim dviju večera...', odgovorio je bojnik Bunel. Francuska kontrašpijunaža pokušava raščlaniti pobude Pierrea- Henrija Bunela kojih može biti više: 'zanimanje za Balkan', 'naklonost prema srpskom narodu', 'osjećaj humanizma prema civilnom pučanstvu', 'želja da se istakne u rješavanju međunarodne krize', 'neodređena sklonost k pitanjima u svezi s dojavljivanjem'. Istražitelji UNT-a u svom zaključku opisuju osobu koja je 'donekle naivna' i sklona 'precjenjivanju svojih sposobnosti'. Takav prikaz bojnika Bunela, bilo da ga daje UNT ili ministarstvo obrane, može iznenaditi. Njegov se put u vojsci ne čini nimalo 'naivnim', iako je njegovo promaknuće bilo izuzetno sporo: sa 46 godina on je bojnik, dok su njegovi školski drugovi danas pukovnici. Polaznik Saint-Cyra, prevoditelj za engleski i arapski, časnik u stožeru divizije Daguet tijekom Zaljevskog rata (1990. - 1991.) i u stožeru Snaga za brzo djelovanje u Francuskoj, a zatim u NATO-ovu stožeru u Bosni (1996.), Pierre-Henri Bunel bio je na glasu kao 'sjajan obavještajac', kako je za njega rekao jedan viši časnik s kojim se družio u Sarajevu. On je rekao UNT-u da je nakon povratka iz bivše Jugoslavije Bunel promaknut u viteza Legije časti. General Mercier, zapovjednik stožera kopnene vojske, osobno mu je predao odličje, kao nagradu za, kako je rekao bojnik Bunel, 'obavještajnu operaciju u Bosni i Hercegovini u travnju 1996.' Kakva je bila bojnikova zadaća na Balkanu u proljeće 1996? Je li on uhodio Bošnjake, Srbe, Amerikance? Zbog čega mu je zapovjednik kopnene vojske dodijelio odličje? Je li u to doba bio u tješnjoj vezi s agentima srbijanske obavještajne službe? Je li navukao na sebe srdžbu američkih časnika? Prema podacima kojima mi raspolažemo, američka je vojska, a ne francuske tajne službe, kako to želi prikazati Pariz, osumnjičila Pierrea-Henrija Bunela da je bio u vezi s agentom iz Beograda. Amerikanci su u listopadu upozorili da je bojnik opasnost za Atlantski savez, što je pokrenulo istragu uprave za zaštitu i sigurnost obrane (UZSO). Časnik je na koncu vraćen iz Bruxellesa i smješten u strogi zatvor u Mont-Valerienu. U 'dossieru Bunel' ima još puno nepoznanica. Francuski bojnik a priori ne izgleda kao čovjek koji bi mogao pristati uz srpsku stvar, za razliku od časnika koji imaju duga poznanstva s beogradskim agentima i koji su uzduž i poprijeko proputovali Balkanom. K tome kontrašpijunaži zadaje brige razmjerna kratkoća roka između prvog susreta s Jovanom Milanovićem i predajom dokumenta 'povjerljivo- NATO'. Izvješća koja su nakon potanko izloženih bojnikovih priznanja istražitelji predali sucima, potvrđuju postavku o neovisnom činu. Ipak izaziva radoznalost desetodnevno skrivanje bojnika od strane UZSO-a. Je li to bilo radi bolje istrage i prikupljanja dokaza o njegovoj izdaji kako bi se NATO poštedio od teške krize tijekom pregovora između Slobodana Miloševića i američkog posrednika Richarda Holbrookea? Možemo se na koncu također zapitati kako to da je 'aferu Bunel' iznijelo u javnost ministarstvo obrane, iako se u šestogodišnjem razdoblju francuske nazočnosti na Balkanu i najmanji skandal o francusko-srpskim odnosima zabašurivao i potiho se udaljavali časnici bez takta", izvješćuje Remy Ourdan.