fr-la croix 4.11.žene u hrvatskoj

FRANCUSKA LA CROIX 4. XI. 1998. 'Ružičasta kuća' u Zagrebu vraća nadu ženama žrtvama rata Posebni izvjestitelj lista iz Zagreba Jean-Charles Duquesne piše o zbrinjavanju žena koje su se zbog rata našle u posebno teškim životnim prilikama: "Topovi su odavno umuknuli. Velika Gorica, nadomak Zagrebu, mirno je predgrađe koje čine kuće okružene cvjetnim vrtovima. Tu, na kraju jedne slijepe ulice, u 'ružičastoj kući' kojom odzvanja dječji smijeh, žene nastoje zaboraviti tešku prošlost. G. 1992. skupina zagrebačkih 'intelektualki', koje su se već bile okupile radi obrane ženskih prava, odlučuje pomoći ženama žrtvama rata. Izbjeglice, gdjekad i žrtve silovanja koje su bile izložene nasilju svake vrste, one su imale potrebu za materijalnom, ali i psihološkom pomoću. Branka je mlada plavuša, tiha i suzdržana. Savjetnica u Centru za žene žrtve rata', ona je čvrst stup 'ružičaste kuće'. 'U početku smo, kaže, uglavnom djelovali u izbjegličkim naseljima. Sada smo u prijelaznom razdoblju. Žene čekaju povratak kući, druge se nadaju odlasku u treće zemlje, a neke se još pokušavaju uključiti u društvo. No zbog velike nezaposlenosti, teško je naći posao i stan.' 'Ružičasta kuća' otvorena je koncem 1994. iz jednostavnog razloga: živeći u izbjegličkim naseljima ili izoliranom stanu, mnoge su žene bile u šoku. Muževi ubijeni, nestali, ili na bojišnici... one su, zbunjene i često povrijeđene ponašanjem svoje djece, imale potrebu za sigurnošću. Devet žena (od 24 do 54 godine) i šesnaestoro djece: 'ružičasta kuća' je popunjena. Svaki stan ima sobu i kuhinju. Tri službenice Centra žive i rade u Kući: jedna vodi administrativne poslove, a dvije su savjetnice. Jer žene ne znaju što im je činiti, s kime trebaju stupiti u vezu... Najveći problem? 'Te žene imaju potrebu da 'izbace iz sebe' sve što im se dogodilo, da ih se posluša i razumije, kaže Branka. Za to treba vremena, to više što je strah koji ide uz šok, i dalje velik. One se boje donijeti odluku: kamo poći, što učiniti? Budućnost je jedan zid. Nasreću, većina djece se oslobodila trauma. Idu u školu, bave se raznim aktivnostima, igraju se, iako su katkad agresivna...' Savjetnica se smiješi dok se sjeća dolaska prve žene u 'ružičastu kuću': 'Muž joj je ubijen u Bosni, a ona je tri godine provela u izbjegličkom naselju sa svoje tri kćeri. Pošla je na tečaj šivanja, naučila engleski. Danas je švelja u Kanadi. Ona je vrlo hrabra žena, kao i jedna druga žena iz Bosne koja je, iako s tjelesnim nedostatkom, snagom volje uspjela dobiti posao u uredu...'"