YU 3. XI. SVEDOK STANIŠIĆ SVEDOK:Zašto je otišao šef tajne policije Srbije

SRBIJA SVEDOK 3. XI. 1998. Zašto je otišao čelnik tajne srpske policije Đoko Kesić u povodu smjenjivanja Jovice Stanišića s dužnosti šefa državne sigurnosti Srbije među inim piše: "Mnogi šefovi država bili su prije toga šefovi tajnih policija u svojim zemljama. George Bush bio je direktor CIA; Jurij Andropov bio je čelni čovjek KGB; Klaus Kinkel bio je na čelu BND; sadašnji premijer Rusije Jevgenij Primakov bio je visoki dužnosnik KGB. Kakve veze svi ti podaci imaju sa smjenom Jovice Stanišića, donedavnog šefa DB (državne sigurnosti) Srbije? Na prvi pogled - nikakve. Istini za volju, Vukašin Maraš, crnogorski kolega Jovice Stanišića, običavao je u privatnim razgovorima kazati kako 'Jovica ima državničku pamet i ponašanje'. Tome je dodavao da njegov srpski kolega 'nikada nije imao političkih ambicija i da je savršeno odan predsjedniku Miloševiću'. (...)Malo je poznato da je John Deutch, bivši direktor CIA, 1997. tajno dolazio u Beograd da bi se susreo sa Stanišićem. S druge strane, Milošević je na popis svojih suradnika, koji su putovali u Dayton, pod brojem jedan upisao Stanišićevo ime. (...) O mogućim razlozima odlaska Jovice Stanišića mediji u Srbiji samo nagađaju. Premda je u kratkoj izjavi za list GLAS Stanišić priopćio:'Sve sam odbio', nije jasno je li čovjek broj 2 ostao na dužnosti savjetnika predsjednika SRJ za nacionalnu sigurnost. Na tu dužnost predsjednik Milošević postavio ga je s idejom utemeljenja savezne izvještajne službe i posebnog odbora gdje bi se sjedinjavao rad svih izvještajnih i kontraobavještajnih služba u zemlji.(...) Dvojbu oko Stanišićeva odlaska nije razjasnilo niti Stanišićevo priopćenje za javnost, koje iskače iz uobičajene sheme jer nije uobičajeno da visoki dužnosnik koji odlazi s tako važne državne dužnosti daje priopćenje za javnost. I to u zapečaćenoj koverti, po službenom kuriru... Za sedam godina šefovanja u DB Srbije Jovica Stanišić naprosto je bio obožavan od svojih najbližih suradnika, a i njegovi neistomišljenici uvažavali su ga. U vrhu Srbije postao je figura koju nije bilo moguće zaobići, ne samo zbog dužnosti. Možda je upravo u tome odgovor na mnoga pitanja."