IRAN - VLAST NARODA ILI ALAHA ?

piše: Ranko Bernardić, posebni izvjestitelj iz Teherana TEHERAN, 3. studenoga (Hina) - Iran, ni dvadesetak godina nakon pobjede Islamske revolucije, nije uspio naći konačan odgovor na pitanje - pripada li vlast narodu, ili vrhovnom vođi i šiitskom kleru, koji se poziva na volju Alaha.#L# Ta se dvojba stalno ponovno postavlja u iranskoj politici, a jedinstvenoga odgovora nema ni među vodećim ljudima vladajućeg klera. Predsjednik Madžlisa (parlamenta) Ali Akbar Natek-Nouri rekao je prošloga tjedna "kako se legitimnost vodstva temelji na božanskim ovlastima", dodajući kako nisu u pravu oni koji se pozivaju na rezultate izbora. Prema iranskom listu Hamšahri, predsjednik utjecajnog Vijeća korisnosti, Hašemi Rafsandžani, rekao je, par dana kasnije, kako "griješe oni koji, u svojoj propagandi, preuveličavaju moć velajat-e fakiha (vođe) i koji misle da glasovanje nije ni potrebno". Korijeni te dvojbe sadržani su u samom iranskom Ustavu, u kojemu je Kuran proglašen vrhunskim i neupitnim mjerilom sveukupnog života u zemlji, dok se narodu istodobno daje pravo da bira svoje predstavnike u vlasti. Sam Ustav je proglašen pozivanjem na volju naroda, koji ga je velikom većinom prihvatio na referendumu 1979. Od tada, u Iranu su redovno održavani predsjednički, parlamentarni i drugi izbori, pa je ta zemlja, barem po tome, demokratičnija nego mnoge druge u regiji. Iranski ustav je, međutim, također uveo instituciju vrhovnog vođe, koji bi trebao biti najučenija i najcjenjenija osoba u šiitskoj vjerskoj hijerarhiji, osoba neospornog autoriteta, koja će znati učenje K'urana primijeniti na državne poslove. Vrhovni vođa istodobno je vjerski i državni vođa, te je po funkciji iznad predsjednika, a u svojim rukama drži glavne poluge vlasti - on je, među ostalim, zapovjednik oružanih snaga. Za života Ajatolaha Ruholaha Homeinija, taj sustav se oslanjao na njegov karizmatski autoritet, ali se, nakon njegove smrti 1989., pitanje na što se oslanja legitimnost vlasti počelo sve oštrije postavljati. Pisci iranskog Ustava predvidjeli su sustav koji bi trebao spriječiti odstupanja od islamskih vrijednosti - zaduživši za to tijela kao što su Vijeće korisnosti i Vijeće čuvara, ali je taj sustav u praksi postao oruđe eliminacije političkih protivnika. To se pokazalo i na izborima održanim prije desetak dana za 86-članu skupštinu stručnjaka, tijela čija je zadaća da u slučaju potrebe izabere novog vrhovnog vođu. Od 396 kandidata, Vijeće čuvara - čije članove imenuje vrhovni vođa - propustilo je ih je samo 167, većinom konzerativnih ličnosti. Takav sustav, smišljen da čuva samoga sebe od promjena, ipak je omogućio prošlogodišnji neočekivani izbor relativno liberalnog Mohamada Hatamija za predsjednika. Hatami je obećavajući liberalizaciju života i uvođenje "islamskog civilnog društva", s ogromnom većinom pobijedio svoje konzervativne protivnike, što je bio očit znak da Iranci žele promjene. Hatamijevo zauzimanje za slobodu tiska, višestranački sustav i slobodne izbore, očito se temelji na shvaćanju kako legitimnost vlasti leži na volji naroda, ali u tome nailazi na velike otpore konzervativnog dijela klera, koji ima premoć u strukturama vlasti. Konzervativci su, primjerice, u posljednje vrijeme zabranili nekoliko liberalnih listova i časopisa, a popularni teheranski gradonačelnik Golam-Husein Karbaši, Hatamijev sljedbenik, smijenjen je pod optužbom za pronevjeru javnih fondova. Premda Ustav ne zabranjuje političke stranke, konzervativni dio klera na njih gleda s velikim sumnjom, tako da trenutačno postoji samo jedna značajnija stranka - izvršitelji izgradnje, koju predvodi Karbaši. Promjene za koje se zauzima Hatami ipak nije lako zaustaviti. Za promjene su čak i neki među nekadašnjim radikalnim studentima, koji su prije 19 godina zauzeli američko veleposlanstvo u Teheranu i 444 dana kao taoce držali 52 američka diplomata. Oni su se u ponedjeljak pojavili na manifestaciji obilježavanja toga događaja koja je održana u organizaciji liberalnog dijela studenata teheranskog sveučilišta. Na toj manifestaciji je spaljena lutka ujaka Sama, umjesto kao do sada američka zastava, što je trebalo biti znak potpore Hatamijevoj tezi kako Iran nema neprijateljskih osjećaja prema američkom narodu, nego se samo protivi politici američke vlade. Konzervativni dio klera je, čini se, i sam prihvatio neke promjene, tako da iranska službena politika više ne govori o izvozu islamske revolucije, što je Iranu svojedobno donijelo izolaciju od svijeta, nego se propagira Hatamijeva ideja "dijaloga među civilizacijama" i objavljuju uspjesi Irana u poboljšanju odnosa s mnogim zemljama. Politički promatrači se ipak ne usuđuju predviđati daljnji tijek iranskih unutarnje političkih kretanja. Hatami uživa neospornu popularnost, a želja za promjenama motivirana je i nezadovoljstvom zbog inflacije, nezaposlenosti i nepovoljne ekonomske situacije, među ostalim zbog niske cijene nafte. Stvarna vlast je, međutim, i dalje najvećim dijelom u rukama konzervativaca, čiji interesi nisu samo ideološki, nego i ekonomski, i teško da će je lako ispustiti iz ruku. Iran, tako, nastavlja živjeti u neobičnom sustavu - s dvije službene vojske (redovine i revolucionarne garde), dva sudska sustava, nekoliko čelnika i mnogim centrima moći i s vlašću čiji se jedan dio poziva na volju naroda a drugi na volju Alaha. (Hina) rb dh