EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA: KADA MU SE OBRATITI

Piše: Maša TAUŠAN, posebna izvjestiteljica iz Strasbourga STRASBOURG, 1. studenoga (Hina) - Svaki od 800 milijuna europskih građana moći će se od početka studenoga obratiti novom jedinstvenom Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu ako ocijeni da su povrijeđena njegova prava, te ako iscrpi sve zakonodavne puteve u matičnoj državi.#L# Svaka osoba koja dobije parnicu pred Europskim sudom dobija zatim od matične države financijsku nadoknadu, a može čak i ishodovati promjenu zakonodavstva u svojoj zemlji ako suci Europskog suda ocijene da zakoni zemlje krše neki od 25 principa Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama - temeljnog dokumenta Vijeća Europe. Tužitelj - koji može biti fizička osoba, nevladina organizacija, određena skupina ljudi, ali i država - upućuje svoju tužbu protiv određene države članice Vijeća Europe izravno Sudu za ljudska prava. Tročlano sudsko vijeće zatim odlučuje hoće li Sud zaprimiti tužbu, a za to je potrebno ispuniti dva temeljna uvjeta: da su iscrpljeni svi putevi domaćeg zakonodavstva te da je tužba predana u roku od šest mjeseci nakon konačne nacionalne odluke. Nakon toga, vijeće od sedam sudaca izjašnjava se o tužbi, a sudac- izvjestitelj priprema dosje i kontaktira strane koje pismeno daju svoje viđenje slučaja. Vijeće pokušava postići izvansudsku nagodbu, a ako do nje ne dođe, Sud izdaje odluku nakon koje se sastaje Veliko vijeće od 17 članova koje donosi konačnu odluku bez prava žalbe. Eventualno neprovođenje odluke povlači za sobom sankcije, sve do isključenja iz najstarije europske političke organizacije. Dosadašnji Strasburški sud, koji su činili Europski sud za ljudska prava i Europska komisija za ljudska prava, a koji postoji već pola stoljeća, donio je do sada tisuće presuda u najrazličitijim procesima. Između ostalih, tužitelji su bili hemofiličari zaraženi AIDS-om, transseksualci, vojnici osuđeni zbog prigovora savjesti, žrtve telefonskog prisluškivanja, ili čak i djeca maltretirana u domu ili školi. Nakon presude Suda oni su od svojih zemalja znali dobiti vrlo veliku naknadu zbog moralne ili materijalne štete koja im je nanesena. Apsolutno rekordnu naknadu dobio je tužitelj protiv grčke vlade 1994. godine u slučaju rafinerije Stran. Sud je presudio u korist tužitelja, a protiv Grčke, jer je tužitelj potpisao ugovor s grčkom vladom u vrijednosti od oko 20 milijuna dolara u vrijeme vojne diktature, a nova, demokratska grčka vlada, taj ugovor nije priznavala. Tužitelj je potom, osim 20 milijuna dolara, dobio i kamate i sudske troškove. Italija je tijekom pola stoljeća postojanja Suda izgubila 104 parnice, Francuska 61, a Velika Britanija 55, ali među tuženima se nalaze i zemlje koje su nedavno ratificirale Konvenciju o ljudskim pravima, između ostalih Turska protiv koje su donesene 23 presude. Suci novog suda izabrani su ove godine, a birala ih je Parlamentarna skupština s liste od tri kandidata koju je sastavljala svaka zemlja članica. U ovom trenutku pred starim sudom, odnosno pred komisijom, nalazi se oko 15.000 slučajeva koji još nisu ušli u proceduru . Njih će Komisija za ljudska prava, dosadašnji filter slučajeva upućenih Sudu, obrađivati do sljedećeg ljeta kada će neriješene slučajeve uputiti novom sudu. Odluka o osnivanju stalnog jedinstvenog suda donesena je na summitu šefova država i vlada zemalja članica VE u Beču 1993. godine. (Hina) maš ii