FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

KASPIJSKO NAFTNO BOGATSTVO RUŠI AMERIČKU IZOLACIJU IRANA

IR-IRAN-NAFTA-GEOPOLITIKA-Politika +KASPIJSKO NAFTNO BOGATSTVO RUŠI AMERIČKU IZOLACIJU IRANA ++piše: Ranko Bernardić, posebni izvjestitelj iz Teherana +TEHERAN, 30. listopada (Hina) - Zid američke izolacije Irana +nastavio se ovih dana ozbiljno urušavati nakon što su velike +svjetske naftne kompanije odustale od financiranja projekta +Washingtona o izgradnji velikog naftovoda kojim bi se izbjeglo +prevoženje nafte iz područja Kaspijskog mora preko te zemlje.
piše: Ranko Bernardić, posebni izvjestitelj iz Teherana TEHERAN, 30. listopada (Hina) - Zid američke izolacije Irana nastavio se ovih dana ozbiljno urušavati nakon što su velike svjetske naftne kompanije odustale od financiranja projekta Washingtona o izgradnji velikog naftovoda kojim bi se izbjeglo prevoženje nafte iz područja Kaspijskog mora preko te zemlje.#L# Riječ je o projektu koji je postao jednim od temelja američke politike u Srednjoj Aziji nakon što je otkriveno da u području Kaspijskog mora vjerojatno ima više nafte nego u Sjevernom moru i na Aljasci zajedno te da sadrži treće po veličini svjetske rezerve prirodnog plina. To je bogatstvo postalo predmetom zamršene političke i gospodarske igre s ogromnim ulozima u koju su upletene zemlje regije, velike sile i najmoćnije svjetske naftne tvrtke. Prirodni put nafte i plina iz tog područja do svjetskih tržišta vodi preko Irana, ali ga Washington želi po svaku cijenu izbjeći tvrdeći kako Iran i dalje podupire međunarodni terorizam unatoč jasnim znacima promjena u politici te zemlje. Prema zamisli Washingtona, naftovod bi se protezao od Bakua u Azerbajdžanu, preko Gruzije, do turske luke Ceyhan. Njegova bi dužina bila 1700 km i koštao bi četiri milijarde dolara, a navodno bi se mogao produžiti dalje prema Istoku, ispod Kaspijskog mora do Turkmenistana i Kazahstana. Taj bi giganski projekt, po zamisli Washingtona, omogućio ne samo zaobilaženje Irana, već i ograničavanje utjecaja Rusije, i same velikog naftnog proizvođača, na tokove Kaspijske nafte prema zapadnim potrošačima. Njemu se, razumljivo, jako protive ne samo Teheran, koji želi udio kaspijskog bogatstva, već i Moskva, koja tu regiju smatra svojom prirodnom interesnom sferom. Velike naftne kompanije, ocjenile su međutim, kako im se takva investicija, u uvjetima niskih cijena nafte zbog prezasićenosti svjetskog tržišta, trenutačno jednostavno ne isplati, unatoč obečanjima SAD i Turske da će ga subvencionirati, a nisu uvjerene ni u sigurnost takvog naftovoda, jer bi prolazio kroz politički nestabilno područje. Premda ne kane napustiti kaspijski naftni Eldorado, naftne kompanije, među kojima američke, britanske i francuske, žele pronaći druge, ekonomski logičije puteve. U međuvremenu, siromašne srednjoazijske zemlje, koje u nafti i prirodnom plinu vide priliku za gospodarski razvitak i učvršćivanje neovisnosti stečene nakon raspada SSSR-a, postaju sve nestrpljivije da rijeke dolara poteku u njihovom pravcu. Među alternativama obično se spominju izgradnja naftovoda od Baku- a do Supse na gruzijskoj crnomorskoj obali, prijevoz nafte kroz ruske naftovode i izgradnja naftovoda preko Afganistana i Pakistana. Svaka od ovih opcija ima, međutim, velike nedostatke - od izazivanja nezadovoljstva zaobiđenih zemalja (primjerice Turske) ili stvaranja neželjenih odnosa zavisnosti (od Rusije), do činjenice da neke opcije prolaze kroz politički nestabilna područja. Opcija prolaska kaspijske nafte i plina preko Irana do Turske ili do iranskih luka u Perzijskom zaljevu tako je ponovno postala vrlo realnom. Američki argumenti protiv te mogućnosti odnedavno su postali još neuvjerljivijima i zbog znakova popuštanja u američko- iranskim odnosima, na veliku radost naftnih kompanija, među i njima američkih, kojima je dobit ipak ispred politike. Geopolitički značaj Irana tako nastavlja rasti unatoč nastojanju Washingtona da ga ograniči. Značajna pukotina u američkom zidu izolacije već je otvorena odlukom Washingtona u svibnju ove godine da ne proglasi kaznene mjere protiv tri naftne kompanije (francuski Total, ruski Gazprom, i malezijski Petronas) koje su odlučile investirati dvije milijarde dolara u iranska naftna polja. Prema američkom Zakonu o sankcijama protiv Libije i Irana usvojenom 1995. , američka je Vlada dužna proglasiti prekid poslovanja s kompanijama koje investiraju više od 20 milijuna dolara u iranski naftni sektor. Njezina odluka da u ovom slučaju ne primjeni taj zakon uslijedila je nakon što je postalo jasno da su tri kompanije odlučile ući u posao s Iranom bez obzira na protivljenje Washingtona. Utjecaj i značaj Irana povećao se i zahvaljujući njegovoj politici otvaranja prema svijetu, jako izraženoj nakon prošlogodišnjeg izbora Mohamada Hatamija za predsjednika. To je dovelo do poboljšanja odnosa Irana s većinom zemalja, među ostalim i sa zapadno-europskim, koje više nisu voljne bezrezervno slijediti američku politiku prema toj zemlji. Iran nije bez utjecaja ni među srednje azijskim zemljama s kojima ga vežu i etničke veze. Primjerice, u Iranu ima više Azera nego u Azerbajdžanu, a oko milijun Turkmena živi u području prema Turkmenistanu, koji ima jedne od najvećih rezervi plina u svijetu. Turkmenistan je već poćeo graditi plinovod prema Iranu, u koji izvozi i manje količine nafte, a razmišlja i o izgradnji 3.000 kilometara dugog plinovoda preko Irana i Turske za izvoz plina u druge zemlje. Kroz Iran prolazi i "put svile", koji je stoljećima povezivao Perzijski zaljev, Srednji i Daleki Istok, a koji zemlje kroz koji taj put prolazi žele oživjeti kako bi olakšale svoje veze sa svijetom. Procjenjuje se da je u protekle dvije godine promet tim putem povećan za 60 posto, a očekuje se da će i dalje rasti. Okolnosti, tako, idu na ruku Teheranu, koji je od početka tvrdio da će se američki zid izolacije neizbježno raspasti i da će Iran zauzeti mjesto u svijetu koje mu pripada po njegovom geopolitičkom i gospodarskom značaju. (Hina) rb dh

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙