fr-le figaro 29.10. SAD na Kosovu

FRANCUSKA LE FIGARO 29. X. 1998. Američka proturječja "Zapad još nije završio težak posao na Kosovu, pobunjenoj pokrajini na jugu Srbije. Prvi promatrači OESS-a koji su stigli u Prištinu, preteče nenaoružanog odjela sveeuropske organizacije koji broji dvije tisuće ljudi, našli su na terenu stanje koje nije tako mirno kao što se mislilo. Odgovarajući na NATO-ov ultimatum, vlada u Beogradu povukla je glavninu postrojba s tog područja koje je uzburkao snažan val albanskog iredentizma. No, kao dobri taktičari, albanski separatisti, borci Oslobodilačke vojske Kosova (OVK), odmah su to iskoristili kako bi povratili jedan dio teritorija izgubljenog tijekom snažne srbijanske ofenzive u ljeto. OVK ne priznaje sporazum od 13. listopada koji je američki posrednik Richard Holbrooke sklopio s jugoslavenskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem, prema kojemu se Kosovu vraća autonomija koju joj je dao Tito, i prema kojemu se za tri godine trebaju provesti pregovori između Srba i Albanaca o konačnom statusu te pokrajine. Albanski borci koji neodgodivo traže neovisnost, nastavili su s napadima, ubivši petoricu srbijanskih redarstvenika otkako je sporazum potpisan. Američka je diplomacija uhvaćena u zamku svojih proturječja. Ona na terenu raspolaže sa zrakoplovima američkih zrakoplovnih snaga kako bi odvratila Srbe od napada na albanskih sela. Ali, ona nema nikakve mogućnosti pritiska kako bi pobunjenicima OVK-a koji su urasli u civilno pučanstvo budući da je 90 posto stanovnika Kosova albanskog podrijetla, nametnula poštivanje prekida vatre. Što će učiniti OESS-ovi promatrači ako OVK opet počne stavljati zapreke na ceste, kao što je načinio u proljeće kada je nadzirao tri glavne prometnice koje glavni grad Prištinu povezuju s Peći, sjedištem pravoslavne patrijaršije? OESS-ovi promatrači koji imaju zadaću da provjere provodi li Beograd UN-ove rezolucije (povlačenje srbijanskih snaga, slobodna doprema humanitarne pomoći, povratak izbjeglica, početak dijaloga između srbijanskih vlasti i albanskih političkih vođa), mogli bi biti onemogućeni i uhvaćeni između dvije vatre. Ustvari, čini se da se ne nazire nikakvo rješenje jer se američka diplomacija koleba između dviju proturječnih doktrina: prava naroda na samoodređenje i nepovredivosti postojećih međunarodnih granica. Prema prvoj, Kosovo bi dobilo neovisnost, dok bi srpski manastiri uživali eksteritorijalnost koju bi jamčila međunarodna zajednica. No, takav bi potez odmah doveo u pitanje čitav sustav Daytonskh sporazuma o Bosni. Jer, kako i dalje srpskim i hrvatskim separatistima u Bosni odbijati ono što bi se dalo kosovskim Albancima? Jedna je stvar pretvarati se da si svjetski vođa, a druga priuštiti si mogućnosti za to. Htjeti uvesti reda na Balkanu samo zrakoplovima, nemoguće je. A u diplomaciji, odgoda rijetko donosi dobre rezultate", piše Renaud Girard.