NJ-die welt-fischer na cilju-29. X.

NJEMAČKA DIE WELT 29. X. 1998. Maratonac Fischer na cilju poslije 30 godina "Na malo povišenom podiju predsjednika Bundestaga stoji potpredsjednik i ministar vanjskih poslova Savezne Republike Njemačke Joschka Fischer i polaže zakletvu na ustav: mršav, kosa sijeda, duboke bore obilježavaju lice. No iako je u međuvremenu to postala uobičajena slika, ponajprije upada u oči sljedeće: obukao je fino tamno dijelo. Djeluje državnički, integriran u taj svijet odijela s prslukom. To vraća pogled na sličan prizor, prije gotovo 13 godina. Tada je u heskom Landtagu 12. prosinca 1985. stajao mlad čovjek u trapericama, športskom sakou i blještvo bijelim tenisicama na sličnom podiju i isto tako digao ruku na zakletvu. Joschka Fischer je prvi političar zelenih koji preuzima ministarsku dužnost. To je povijesni trenutak. Podpredsjednik Landtaga Bernd Messinger, i sam zeleni, sažima riječima ono što nije dirnulo samo mnoge u plenarnoj dvorani toga dana: '1968. krenuli smo na dugi marš kroz institucije. Prvi je prošao.' Dugi put Joschke Fischera od uličnog borca do prvog zelenog ministra i sada do dokancelara više je od povijesti uspinjanja: to je odraz društvenog razvitka koji je počeo prosvjedom u predavaonicama i završava - za njega - u središtu vlasti koju je poput mnogih iz njegova naraštaja dovodio u pitanje i protiv nje se borio. Mnogi prizori ovih dana munjevito osvjetljavaju kako je duboko povijesna ta promjena vlade. U svjetskoj dvorani ministarstva vanjskih poslova koja je vidjela mnogo trenutaka svjetske politike, prvi put se oči u oči susreo vrh njemačke diplomacije i čovjek koji je samoga sebe prije 30 godina nazivao 'profesionalnim revolucionarom' a sada postao šef jednog sustava koji se u službeničkoj hijerarhiji još ubraja među najkonzervativnije. Mogla bi biti šala da taj događaj nema svoju unutarnju logiku i svoju nužnost. Samo tri sata kasnije Fischer je odletio u Pariz, London i Varšavu. Letio je baš onim vladinim airbusom u kojem je jednom jedan novinar metrom mjerio da li u luksuznom privatnom dijelu zahodska školjka ima posebni format za veliku kancelarovu stražnjicu. Još prije dvije godine i za Fischera bi takva operacija istraživačkog novinarstva imala smisla. No u te dvije godine Fischer je - poslije rastave od žene - doživio vidljivu promjenu od hedonista do asketa, od radosnog uživatelja crnog vina do zagriženog trkača maratona, što također nije bez unutarnje simbolike za angažman s kojim je Fischer sebi i svojoj stranci otvorio put do vlasti. Fischer je jedini šezdesetosmaš u Schr?derovu uredu. Kancelar priznaje: 'Nikada nisam bio 68-aš.' Kad se Fischer na ulicama Frankfurta borio za novu republiku, Schr?der je već odavno bio u političkom sustavu. (...) Joschka Fischer je i jedini u novoj vladi čiji životopis pokazuje lomove i padove, što je rijetko u današnjem naraštaju profesionalnih političara. To ga čini i ranjivim.(...) Počinje, iako polako, njegovo približavanje sustavu protiv kojega se ranije borio. Mesarov sin koji je bježao iz škole isto kao i s nauka za fotografa, za razliku od Schr?dera koji priznaje da je uglavnom čitao tekstove na ovitcima knjiga, u frankfurtskim se godinama sustavno bavio klasicima od Marxa do Habermasa. No razočaran je proturječjem između teorije i prakse. 'Naša revolucija jednostavno nije postojala, ni ovdje ni u Vijetnamu, Perziji ili Kini', izjavio je 1979. Njegov pokušaj da tu revoluciju prenese u tvornice, žalosno je propao: kad je kao tvornički radnik kod Opela pozvao kolektiv na štrajk, među kolegama nije bilo odjeka ali je dobio trenutačni otkaz. Svoj zahtjev za prijam u zelene Joschka Fischer potpisao je 30. srpnja 1981. Daljnji je put bio obilježen: Fischer je postao odlučni pristaša silovito osporavanog parlamentarizma. U prosvjedničkoj stranci postavlja se na čelo krila realosa i probija se u ogorčenim borbama protiv lijevih ideologa poput Jutte Ditfurth. Fischer je 1983. pripadao prvim zelenima u Bundestagu, s 37 godina je 1983. postao ministar okoliša u Hessenu, zatim šef stranke, pa opet ministar okoliša, vratio se u Bonn i svoju nevoljku stranku doveo na vlast.(...) Kad je u utorak na večer u Bundestagu podigao ruku na zakletvu, Fischer je stigao na cilj. Njegov je put bio dug. Sa svim svojim proturječnostima, lomovima, svojim obratima i krivinama, mogao bi dati materijala za film - dakako ne za hollywoodsku trakavicu nego za film na trećem programu" - piše među ostalim Karl-Ludwig G?nsche.