šv 29. X. NZZ: napada neće biti

ŠVICARSKA NEUE Z?RCHER ZEITUNG 29. X. 1998. Može li OESS stabilizirati Kosovo? "Vijeće NATO-a donijelo je očekivanu odluku da nakon isteka ultimatuma neće izvesti zračne napade na vojne ciljeve u Srbiji. Istodobno je odlučeno da zapovijed o aktiviranju oko 400 borbenih zrakoplova zasad neće biti povučena. Beograd je po procjeni NATO-a povukao veliki dio svojih postrojba s Kosova, ali zapadni savez neće povući prijetnju vojnim udarima jer - vjerojatno opravdano - ne vjeruje jugoslavenskom predsjedniku Miloševiću, majstoru za taktiziranje i dobitak na vremenu. No, kao i Milošević, i NATO zna da je prijetnja izgubila veliku dozu vjerodostojnosti. Zračnih napada vjerojatno neće biti. Naime, na Kosovo su već stigli prvi promatrači Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi (OESS). Zračni napadi vjerojatno ionako ne bi postigli pretjerano vrijedne rezultate jer su srpske postrojbe na terenu već stvorile gotove činjenice. NATO ne igra na kartu vojne operacije već na kartu OESS-a i zasigurno je sretan što ne mora sam vaditi kestenje iz vatre na Kosovu, vojno i politički opasnom i osjetljivom području. OESS-u ne treba zavidjeti na dodijeljenoj zadaći. Naime, ta bi organizacija trebala nadzirati povlačenje srpske policije i jugoslavenskih postrojba kao i poštivanje primirja i sprječavati napade na civilno stanovištvo. Pozivajući se na rezoluciju Vijeća sigurnosti UN br. 1199, NATO zahtijeva od Beograda povlačenje 'svih postrojba koje su sudjelovale u represiji'. Vojne postrojbe i policijske snage na Kosovu trebale bi očito biti smanjenje na kontingente s početka srpske ofenzive. Štogod ta odredba podrazumijevala, njihovo brojčano stanje bilo je u svakom slučaju dovoljno za tlačenje i kontrolu Albanaca. Osim toga, povučene postrojbe mogu brzo biti vraćene na stare položaje, a pripadnik specijalne policije može brzo biti preobražen u običnog policajca. Što bi točno trebali nadzirati nenaoružani promatrači OESS-a i kako bi to trebali činiti? Što će se dogoditi bude li zaustavljanja konvoja humanitarne pomoći, kao što je bilo u Bosni? Susretnu li pak promatrači srpske vojnike ili policajce, kako će utvrditi da ovi pripadaju postrojbama koje nisu sudjelovale u represiji te da, dakle, imaju pravo osiguravati red i mir na Kosovu? Ponovno su nenaoružani promatrači poslani u regiju u kojoj u najboljem slučaju vlada primirje, ali nije postignut i mirovni sporazum. Tako je bilo i u Bosni, a odgovarajuća su iskustva negativna. Opasnost od uvlačenja promatrača OESS-a - kao što je bilo s plavim kacigama UN - u sukob odnosno od njihova zarobljavanja nedvojbeno postoji. NATO-ovi zrakoplovi, koji bi trebali iz zraka nadzirati povlačenje srpskih postrojba, zasigurno ih neće moći zaštititi, a raspoređivanje NATO-ove interventne postrojbe u Makedoniji sve je drugo samo ne sigurno. Što je, pak, s Oslobodilačkom vojskom Kosova? Što bi trebali učiniti nenaoružani promatrači OESS-a ako se naoružani borci OVK vrate u albanska sela koja su Srbi ispraznili, a Srbi na to reagiraju slanjem oružanih postrojba? Valja očekivati provokacije albanskih ilegalnih boraca jer su ovi jako zainteresirani za NATO- ov vojni udar koji bi po njihovim priželjkivanjima trebao oslabiti protivnika. Sporazum je sklopljen sa Srbima, ali ne i s OVK-om a jedan od njegovih glasnogovornika poručio je da OVK nije spreman povući se s Kosova. Iako nema pretjerano velikih povoda za optimizam, preostaje tiha nada da bi nazočnost promatrača OESS-a možda ipak mogla utjecati na poboljšanje stanja te da bi time mogle biti stvorene i pretpostavke za početak razgovora između Srba i Albanaca. U svakom slučaju, nema jasnoga vremenskog plana za pregovore o autonomiji, i to je jedna od najvećih slabosti sporazuma koji je američki posrednik Holbrooke sklopio s Miloševićem", smatra komentator.