Od proizvodnje sve do marketinga - nedostaje jedino prodajna mreža

LJUBLJANA, 29. listopada (Hina - Luka Fiamengo) - Buka strojeva u velikoj prizemnoj hali, gdje radnike u plavim kombinezonima budnim okom prate instruktori sa polukata. Mogao bi to biti prizor iz bilo kojeg poduzeća, ali nije. To je uobičajena slika iz muškog popravnog zavoda Dob u južnoj Sloveniji, gdje se provodi radna rehabilitacija osuđenih kažnjenika. #L# Devedeset kažnjenika radi u tri smjene, a samo pet posto osuđenih odbija tu vrstu rehabilitacije. Među njima nije serijski ubojica Metod Trobec koji je prije dvadeset godina osuđen na maksimalnu kaznu jer je u postelji davio usamljene konobarice i kasnije ih spaljivao u krušnoj peći, što je ponovio pet puta prije nego je uhvaćen. Ipak, zatvorska uprava nije ga uključila u radionicu "Pohorje" gdje iz željeza rade kvalitetnu vatrogasnu opremu i druge metalne predmete nego u odjel za montažu električnih osigurača, pletenih naslonjača i sličnih predmeta. Boje se da bi ponovo mogao doći do oštrog predmeta kojim bi napao zatvorenike s kojima se već sukobljavao. "Rad zatvorenika je po našem zakonu obavezan, ali je Slovenija i jedna od rijetkih država gdje im teče radni staž jer su mirovinsko osigurani", ponosno kaže upravnik Doba Jože Podržaj, ali se tuži na zastarjelost strojeva. U radionici se rade i drugi proizvodi, od različitih brtvila, pa do hidrant-aparata i spojki, produkti imaju vlastiti zaštitni znak, a većinom se izvoze u Italiju i Njemačku. Prava tvornička proizvodnja sa svim fazama, od skladišta sirovina, rentgenskog nadzora zaposlenih, kontrole kvalitete i otpreme, nedostaje još samo vlastita prodajna služba. Još vrednije su štićenice ženskog zatvora Ig blizu Ljubljane - nijedna ne odbija rad za koji, slično kao i muški kolege, dobivaju oko 150 njemačkih maraka mjesečno. Sigurnosna je kontrola doduše blaža jer je riječ o kažnjenicama koje su u pravilu osuđene zbog manje opasnih djela i vikendom odlaze kućama. Šef ekonomske jedinice u zatvoru Anton Pucihar kaže da nemaju vlastitu proizvodnu marku kao u Dobu, ali su zato dobili priznanje ISO 9000, što je potvrda standardne industrijske kvalitete njihovih otvarača za konzerve, zidnih kalendara, ručnika i kupaćih ogrtača. Posebno su ponosne na ideju da počnu krojiti radne kombinezone za korpulentnije ljude - budući da tvornice ne rade nestandardne veličine takvih odijela, njihovi se kombinezoni za debele sada prodaju kao alva, jednako kao i još jedan hit-proizvod - ornament iz ružičaste vrpce kojim ukrašavaju bočice voćnog likera marke "Belle de jour". (Hina) fl sv