ŠIBENIK, 29. listopada (Hina) - Među priprostim zabaštinjenim +navadama Dalmatinske zagore sasvim se tiho skrila i jedna kojoj +istječu zadnja desetljeća dugog trajanja - to je žensko +tetoviranje, ili, rečeno hrvatski, sicanje,
objašnjava Jadran Kale +u "Šibenskom listu". L#L+ O sicanju ili tetoviranju među Ilirima i Tračanima pisali su, +primjerice, Herodot, Strabon i Plinije. Kasniji opisi svraćaju +pozornost na postojanje ovakvog načina ukrašavanja tijela kod +katoličke populacije, na primjer kod Albanaca i Hrvata. "Ono u +Srbiji nije poznato", napominje Kale. "U najbližim nam je krajevima +najpoznatije među Hrvaticama srednje Bosne." To je i danas +najznačajnije područje sicanja na širem prostoru koji nastanjuju +Hrvati. Danas se taj običaj obdržao u petnaestak sela Zagore - od +borajskih obronaka do prekosvilajskih sela. Prema Kaleu, sicanje +se zbivalo u društvu starijih djevojčica. Prva su mjesta sicanja +zapešće, potom podlaktica i članci prstiju. Na izboranim +podlakticama starica i danas se razabiru jednostavni motivi: +križevi, stilizirane grane i grančice ili krugovi. Ovakav +najjednostavniji skup likova tek je zadnji odraz "izdašnije +ornamentike iz ranijih razdoblja, okupljenih oko motiva križa", +stoji u nastavku. "Još samo jedna žena Dalmatinske zagore danas
ŠIBENIK, 29. listopada (Hina) - Među priprostim zabaštinjenim
navadama Dalmatinske zagore sasvim se tiho skrila i jedna kojoj
istječu zadnja desetljeća dugog trajanja - to je žensko
tetoviranje, ili, rečeno hrvatski, sicanje, objašnjava Jadran Kale
u "Šibenskom listu". L#L
O sicanju ili tetoviranju među Ilirima i Tračanima pisali su,
primjerice, Herodot, Strabon i Plinije. Kasniji opisi svraćaju
pozornost na postojanje ovakvog načina ukrašavanja tijela kod
katoličke populacije, na primjer kod Albanaca i Hrvata. "Ono u
Srbiji nije poznato", napominje Kale. "U najbližim nam je krajevima
najpoznatije među Hrvaticama srednje Bosne." To je i danas
najznačajnije područje sicanja na širem prostoru koji nastanjuju
Hrvati. Danas se taj običaj obdržao u petnaestak sela Zagore - od
borajskih obronaka do prekosvilajskih sela. Prema Kaleu, sicanje
se zbivalo u društvu starijih djevojčica. Prva su mjesta sicanja
zapešće, potom podlaktica i članci prstiju. Na izboranim
podlakticama starica i danas se razabiru jednostavni motivi:
križevi, stilizirane grane i grančice ili krugovi. Ovakav
najjednostavniji skup likova tek je zadnji odraz "izdašnije
ornamentike iz ranijih razdoblja, okupljenih oko motiva križa",
stoji u nastavku. "Još samo jedna žena Dalmatinske zagore danas
nosi sicani lik križa u krugu". Vjerojatno je "križ poslužio kao
razlikovni znak katolkinja, napose u osmanlijsko doba".
Nakon Drugog svjetskog rata običaj sicanja u Zagori zamire, kaže
Kale. "Vrijeme je ovog običaja za nama!"
(Hina) ld ld