već 19. put odluka o prvaku f1 u zadnjoj utrci

SUZUKA, 28. listopada (Hina/DPA) - Ovogodišnja posljednja utrka svjetskog prvenstva formule 1, što će se prvog studenoga održat u japanskoj Suzuki, donijet će odluku o novom prvaku kraljevskog razreda automobilističkog sporta. Međutim, to neće biti prvi put da se sve razriješuje u posljednjoj utrci. U dosadašnjih 49 prvenstava F1 zadnja utrka krojila je sudbinu u čak 19 slučajeva, a u posljednjih nekoliko sezona takav je rasplet već uobičajen, pošto je zadnji ispit sezone odlučio prvaka 1994, 1996 i 1997. godine. Već 1956 (prvo prvenstvo održano je šest godina ranije) na zadnjoj utrci u Italiji bilo je iznimno uzbudljivo. Juanu Manuelu Fangiu, tada već trostrukom svjetskom prvaku, na putu ka četvrtom trijumfu otkazao je ferrarijev bolid. Njegov suparnik Stirling Moss pobjedom bi kroćio na najviše pobjedničko postolje, međutim Fangiov ekipni kolega Peter Collins je svoj bolid gentelmanski prepustio Argentincu, (tada je to bilo moguće) koji je osvojio drugo mjesto i naslov prvaka. "Ja još uvijek imam vremena postati prvak," objasnio je tada 25-godišnji Collins svoj potez. Collins nikada nije postao prvak F1. Dvije godine kasnije tragični junak ponovo je bio Moss. Na utrci u Maroku je osvojio potrebnu pobjedu, ali ne i najbrži krug na utrci koji se tada nagrađivao sa jednim bodom. I baš je taj bod donio naslov najboljeg njegovom sunarodnjaku Mikeu Hawthorn u Ferrariu, uz veliku pomoć Tonyja Brooksa. Brooksu se takva "pomoć" vratila godinu dana kasnije kada je i sam imao priliku postati prvak. No zbog nezgode je na utrci u SAD morao u boks, a Australac Jack Brabham je svog Coopera, koji je ostao bez kapi benzina, u zadnjim metrima rukama izgurao preko ciljne crte i tako postao svjetski prvak. 1964 je Talijan Lorenzo Bandini u zadnjoj utrci sezone sa staze odgurao Grahama Hilla, a svjetski prvak je tako postao John Surtees. Četiri godine kasnije Hill je iskoristio "smolu" svojih suparnika - Dennis Hulme je morao napustiti gorući bolid, a Jackiu Stewartu je otkazao dovod goriva. Niki Lauda je 1976, nekoliko mjeseci nakon stravične nesreće u Nuerburgringu, bio u velikoj borbi za sam vrh. Zadnja utrka još jednom je odlučila pobjednika. Zbog loših vremenskih uvjeta i velike kiše Lauda je demonstrativno odustao od natjecanja u japanskom Fijiu, što je iskoristio James Hunt i trećim mjestom izborio pobjednički pokal. Lauda je satisfakciju doživio osam godina kasnije kada je osvojio treći naslov (zadnji) sa svega pola boda prednosti nad Francuzom Alainom Prostom. Dvije godine kasnije sunce se osmjehnulo i Prostu, koji je iskoristio borbu Nigela Mansella i Nelsona Picqueta. Iako je Englezu za potvrdu naslova trebalo treće mjesto Mansell se od sezone želio oprostiti i pobjedom u Adelaidu. Nekoliko krugova prije cilja otpao mu je kotač i donio radost Francuzu. U generaciji sadašnjih vozača formule 1 najviše iskustva sa presudnim utrkama ima Nijemac Michael Schumacher. 1994. je uočio posljednje utrke ima bod više od Engleza Damonom Hillom. Za vrijeme borbe u Adelaidu vodio je, no u jednom je trenutku izletio sa staze i udario u zid. Pri povratku Hill ga je pokušao prestići, no nakon međusobnog dodira Schumacher je odustao, a Hill je stigao samo do boksa. Schumacher je prvi put postao prvak. Prošle sezone Nijemac je bio u identičnoj situaciji - sa bodom prednosti nad Kanađaninom Jacquesom Villeneuvom. Ipak najvećom pogreškom u karijeri - pokušao je Kanađanina izbacit sa staze, a pri tom je i sam odustao. Villneuve je slavio, a FIA je naknadno diskvalificirala Schumachera i oduzela mu drugo mjesto u SP (Hina) dl dl