francuska-liberation od 26.10.98.njemačka

FRANCUSKA LIBERATION 26. X. 1998. Njemački uzor "Zeleni val nad Europom? Slika je svakako pretjerana, ako ne preuranjena. Napokon, Zeleni su nazočni samo u četirima od petnaest vlada Europske unije. I da Gerhard Schr?der nije imao prijeku potrebu da se ujedini sa Zelenima kako bi stvorio lijevu većinu, pitanje se doista ne bi postavljalo. Jer, od svih sadašnjih pokusa, onaj s druge strane Rajne donijet će najviše promjena. Ponajprije zato što su njemački Zeleni utjecajni u društvu - čak i u samom SPD-u - što ne pokazuju njihovi razmjerno skromni izborni rezultati. Napose su utjecajni kad je riječ o napuštanju nuklearnih elektrana i stjecanju državljanstva isključivo po roditeljima. Drugo, zato što su na povlaštenom položaju jedinih partnera socijaldemokrata unutar saveza na vlasti. Prilike su to na kojima im jamačno zavidi velik broj francuskih Zelenih, koji su se morali zadovoljiti samo jednim ministarstvom - die Gr?nen su dobili tri - i koji teško skrivaju nezadovoljstvo zbog toga što u razmišljanju i strategiji Lionela Jospina dolaze tek nakon komunista, koji su podijeljeni i ponestaje im daha. Takva su, međutim, okrutna izborna načela. Stoga Zeleni toliko računaju na europske izbore u lipnju kako bi povećali svoj ugled kod birača i, ako bude moguće, pretekli francuske komuniste (PCF) prigrabivši jedan dio socijalističkog izbornog tijela. Uz pomoć - to nije slučaj - 'binacionalnog' Cohna-Bendita koji će tom prigodom staviti na kocku svoj ugled reformista-realista-Europljanina. Bit će to važna partija za budućnost Zelenih, napose ako žele uhvatiti vruć krumpir nuklearnih elektrana, a obećava dosta ljuljanja u višestranačkoj većini: Francuska nije Njemačka, a Lionel Jospin nije 'popustljiv' kao Gerhard Schr?der, koji za nekoliko dana može zaboraviti vrline kratkotrajnog 'novog centra' koje je hvalio tijekom predizborne utrke", kaže se u uvodniku Jacquesa Amalrica.