švicarska 26. X. NZZ: eu oprezno crta okvire svoje diplomacije i obrane

poslovanje/financije !! švicarska 26. X. NZZ: eu oprezno crta okvire svoje diplomacije i obrane ŠVICARSKA NEUE Z?RCHER ZEITUNG 26. X. 1998. Težak rad na oživljavanju anemične unije "Tek je američki pritisak i puni angažman predsjednika Clintona ponovno oživio izraelsko-palestinski mirovni proces. Europska unija se morala zadovoljiti izravnim dolaskom šefa palestinskih autonomnih vlasti Arafata u P?rtschach, u Koruškoj, nakon završetka višednevnih pregovora u SAD-u. Arafat je doputovao u P?rtschach kako bi tamo okupljene šefove država i vlada izvijestio o rezultatu pregovora i zamolio Europljane za daljnju velikodušnu financijsku pomoć. Tek je puni autoritet vodeće zapadne sile i NATO-a polučio pomak i u sukobu na kosovu. Europska unija je upućena na gledateljsku klupu. Navedena dva aktualna primjera pojašnjavanju vanjskopolitičku i sigurnosnopolitičku ulogu EU-a u svijetu: ona praktički ne postoji i u gruboj je suprotnosti u odnosu na značenje bruxelleske zajednice kao gospodarske sile i trgovinskog bloka. U tom je kontekstu potpuno logično što su se šefovi EU-a na neslužbenom sastanku, održanom na slikovitim žalima Worthskog jezera, posebno intezivno bavili zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom. Amsterdamski sporazum naznačuje kako bi Europska unija ubuduće trebala bolje i djelotvornije zastupati svoje interese na tim područjima. Pritom valja napomenuti da taj sporazum još nisu ratificirale sve članice Europske unije i da on zapravo još i nije stupio na snagu. Tome valja dodati da je obrambeno-politička dimenzija praktički ostala izuzeta iz tog sporazuma, baš kao i odnos prema Zapadnoeuropskoj uniji (WEU), koju često nazivaju naoružanom rukom-protezom Europske unije. Usprkos tome, na sastanku na vrhu EU-a očito je postignut dogovor o što bržoj provedbi amsterdamskog sporazuma kao i o svojevrsnom profiliranju vanjske politike, odnosno o imenovanju 'Visokog predstavnika', koji bi trebao predstavljati EU u vanjskopolitičkim pitanjima. Osim toga, neslužbeni karakter sastanka omogućio je pogled u nešto daljnju budućnost. Primjerice, britanski premijer Blair objasnio je svoju obrambeno-političku inicijativu, objavljenu prije nekoliko dana. Njegov poticaj zaslužuje pozornost u prvom redu zato što Velika Britanija prvi puta kategorički ne odbacuje ovlasti Europske unije na tom području. Doduše, Blair je govorio o otvorenom procesu, ne navodeći jasno bi li se Zapadnoeuropska unija - kao što želi Pariz - trebala stopiti s Europskom unijom ili ne. Britanski premijer posebno je naglasio tvrdnju da Europa mora poboljšati svoje obrambene sposobnosti kako bi mogla stajati na vlastitim nogama u slučaju da izostane vojno uključivanje SAD-a. Gledano iz te perspektive, Blairova je inicijativa možda prije svega očitovanje u prilog pravednijoj raspodjeli tereta između Europe i SAD-a. Objašnjenje za oprezan nastup u smjeru zajedničke vanjske i sigurnosne politike i za pažljivo načinjanje tematike obrambene politike valja tražiti u prvom redu u potrebi za konsenzusom uoči svakog koraka koji bi trebao rezultirati produbljenjem EU-a. Taj je proces nužno spor i dugotrajan zbog heterogenih interesa članica EU-a, ali je solidan i već iskušan na području gospodarstva. Naime, Europska unija je u gospodarstvu pronašla svoju ulogu - i u Europi i širom svijeta. Njezin glas ima odjeka, a ona sama zna moćno nametnuti svoje legitimne interese u vanjskotrgovinskim odnosima. Predstojeće uvođenje eura emancipirat će EU i na monetarnopolitičkoj razini. Sva su ta postignuća značajna budući da je prije nekoliko godina bilo potpuno neizvjesno hoće li Europska unija ikada postati nešto više od istaknute slobodne trgovinske zone. No, oživljavanje anemične političke unije zahtijevat će još puno teškog rada", smatra komentator.