VOA 25. X. PROBLEMI U HRVATSKOM ZDRAVSTVU

GLAS AMERIKE - VOA 25. X. 1998. O položaju zdravstva u Hrvatskoj izvješćuje novinarka Linda Miliša. "Kad je, zbog povišene temperature, gospođu u poodmakloj trudnoći suprug dovezao u bolnicu, liječnici i sestre nisu bili u mogućnosti skinuti joj temperaturu običnim 'Andolom'. Iz jednostavnog razloga što u cijeloj bolnici nisu imali ni jednog jedinog 'Andola'. Liječničke riječi isprike, nekorisne, ali sigurno iskrene, suprugu su zvučale kao milostinja za siromahe. Na kraju je u ljekarni kupio kilu 'Andola'. Što se događa s hrvatskim zdravstvom? 'Nalazi se pred kolapsom', kratak je predsjednik Hrvatske liječničke udruge Edigio Čepulić. 'Nikad nismo bili u situaciji da nedostaju najosnovnije stvari', kaže primarijus Čepulić. Dr. Zlatko Domljan dopunjava: 'Nema lijekova, dijagnostičke opreme ni kreveta (...)' Problem je u novcu. Nema ga, odnosno nedovoljno, koliko iz državnog proračuna Vlada daje hrvatskom Zavodu za zdravstveno osiguranje, a zavod dijeli po bolnicama. = Novca, naime, ima dovoljno, važni su samo prioriteti u raspodjeli i usmjeravanju goleme svote prikupljene iz džepova hrvatskih poreznih obveznika. Znamo da je PDV obilno napunio proračun. Dobavljači su, nedavno, obustavili bolnicama isporuku lijekova. Bolnice mogu dobiti novu pošiljku lijekova tek kad podmire barem dio velikih starih dugovanja. Od novca što im daje Zavod za zdravstveno osiguranje, bolnice jedva uspiju isplatiti plaće zaposlenima i podmiriti dio komunalnih dugovanja. Rijetko ostaje za velike ljekarne. Primarijus Hrvoje Minigo kaže: = Dogodit će se ono najgore, a to je da će samo imućni moći dobiti u bolnicama ono što je potrebno za liječenje njihovih bolesti, jer će moći sami kupiti skupe lijekove, dok će prosječni građanin biti suočen s činjenicom da mu se ne može pružiti ono što je do sada mogao dobiti, a to znači ista kvaliteta medicinske pomoći kao u svakoj boljoj europskoj bolnici. Treba li prstom uprijeti u dobavljače koji samo traže svoj novac, bez kojeg ne mogu naručivati nove količine lijekova? Ne treba, tvrde liječnici. Od deset napropisivanijih lijekova u Hrvatskoj, devet ih je skuplje nego u Engleskoj, koja za zdravstvo osiguranje izdvaja pet puta više od Hrvatske. Problem je veledrogerija, što odmah pri uvozu u gotovini moraju platiti carinu i porez, a to je 40,3 posto vrijednosti lijeka. Na deviznu cijenu lijeka zaračunava se carina od 15, a potom, na sve skupa, obračunava se i 22 posto poreza na dodanu vrijednost. Dr. Josip Jelić: = S obzirom da je PDV primijenjen i na zdravstvene ustanove i na kompletno zdravstvo, praktički naziv Porez na dodanu vrijednost, koji bi se u ovom slučaju zdravstva trebao odnositi kao dodana vrijednost na samo dodano zdravlje, je i formalno dodana vrijednost, novčana vrijednost kojom zdravstvo puni budžet Republike Hrvatske. Nigdje u svijetu zdravstvo ne puni budžet niti jedne države. Ili je od njega oslobođeno ili država vraća zdravstvu ta sredstva na kraju godine. Dr. Jelić grozi se situacije u kojoj bi mu inozemni kolege poželjeli pokloniti bilo koji od prijeko potrebnih uređaj od recimo, stotinjak tisuća njemačkih maraka. = A ja ga moram ljubazno odbiti jer tražim od njega da mi još mora platiti kako bih ja uzeo taj uređaj, da mi za njega još mora dati novce za carinu i za PDV. Ne možemo s albanskim prihodima imati švedsku medicinu, kaže dr. Božidar Vrhovec. (...) Što se može učiniti? Više izdvojiti iz državnog budžeta ili smanjiti pravo osiguranika? Dr. Božidar Vrhovec ne vjeruje ni u jednu od navedenih rješenja: = Jer, Međunarodni monetarni fond, netko koga slušamo ili ne slušamo, tvrdi da ako neka zemlja ima manje od 5 tisuća dolara nacionalnog dohotka po glavi stanovnika, da ne bi smjela za zdravstvo izdvajati više od 5 posto. Mi sad već izdvajamo, navodno, 7,4 posto nacionalnog dohotka. A druga je stvar da bi prava osiguranika trebalo smanjiti ili, ne znam, povećati njihovu participaciju, to je politički jako nesimpatično i u to isto sumnjam da će se Vlada odlučiti. Do kraja 1998. godine dugovanja će u zdravstvu prijeći 2,5 milijarde kuna. U idućoj, 1999. godini, zdravstvene se potrebe procjenjuju na oko 13,5 milijardi kuna. Ne bude li novca, ljudi će umirati. Umiru već i sada. Dr. Zlatko Domljan: = Ja vam mogu reći za, recimo bolnicu u Splitu, da je Split donedavno, ne znam, možda je sad situacija drugačija, imao jedan gastroskop koji bi povremeno bio u kvaru, tako da nisu uspjeli zaustaviti krvarenje kod jedne mlade osobe koja je umrla zbog toga krvarenja, a za hitnu intervenciju, nije bila transportabilna. Da bolnica u Splitu nije imala potrebne stentove za arterije, pa je bolesnica umrla itd. Situacija je vrlo kritična. Ono što sam kazao, mislio sam vrlo ozbiljno, da bolesnici nepotrebno pate, ostaju invalidi ili umiru. To nije potrebno. Liječnički je recept za poboljšanje situacije oslobađanje zdravstva od poreza te carine na lijekove i opremu. Uvođenje PDV-a troškove zdravstva povećalo je za 9 do 10 posto. Ako je država uvela PDV, a nekoga oslobodila od plaćanja poreza, onda Vlada ima obavezu to nadoknaditi. Ako stanovnicima istočne Slavonije osigurate zdravstvenu zaštitu, za to se moraju osigurati sredstva. Ako radnici poduzeća u stečaju imaju pravo na zdravstvenu zaštitu, a Vlada kaže da je ne moraju plaćati, onda Vlada osim tog ustavnog prava mora osigurati i novac', kaže dr. Domljan. Država, podvlače liječnici, preuzima određene obveze i zaduženja, ali ne plaća za učinjeno. Novca, misle liječnici, ima. Uostalom, novcem poreznih obveznika grade se nogometni stadioni, obnavljaju se, primjerice, zgrada Sabora, hrvatske Vlade i ulaz u Predsjedničke Dvore, koji izgledom više priliči graničnom prijelazu. Izgleda dobro, da boli glava. Za 'Andole', međutim, novca nema. (VOA)