HR-sporazumi-Policija-Oružani sukobi-Strana pomoć-Vlada +francuska-le monde od 23.10.98.albanci na kosovu ++FRANCUSKA+LE MONDE+23. X. 1998.+Kosovski se Albanci ne zavaravaju glede rješenja krize+"Posljednjih su dana na Kosovu sve
češći okršaji između srbijanskih +oružanih snaga i albanskih separatista iz Oslobodilačke vojske +Kosova (OVK). To nasilje prijeti novim sukobima i ugrožava načelni +sporazum koji su 13. X. postigli američki posrednik za Balkan +Richard Holbrooke i jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević. +(...)+Albanci su vrlo sumnjičavi glede uspjeha sporazuma koji je Richard +Holbrooke sklopio u Beogradu. 'Međunarodni je pritisak odmah +zaustavio ofenzivu srbijanske vojske i policije koja je započela +ljetos, ali nije mogao bitno promijeniti stanje na terenu', kaže +Veton Suroi, direktor lista na albanskom jeziku 'Koha Ditore'. +Deseci tisuća naoružanih ljudi koji su iz ostalog dijela +Jugoslavije bili prebacivani na Kosovo, otkako su početkom godine +počele vojne operacije, puno su oprezniji. Svršeno je s velikim +operacijama koje su ljetos dosta kosovskih sela pretvorile u gomilu +razvalina. Zapreke na cestama su puno rjeđe, i pristup svim +područjima u ovoj pokrajini je slobodan. Napokon, Beograd ističe
FRANCUSKA
LE MONDE
23. X. 1998.
Kosovski se Albanci ne zavaravaju glede rješenja krize
"Posljednjih su dana na Kosovu sve češći okršaji između srbijanskih
oružanih snaga i albanskih separatista iz Oslobodilačke vojske
Kosova (OVK). To nasilje prijeti novim sukobima i ugrožava načelni
sporazum koji su 13. X. postigli američki posrednik za Balkan
Richard Holbrooke i jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević.
(...)
Albanci su vrlo sumnjičavi glede uspjeha sporazuma koji je Richard
Holbrooke sklopio u Beogradu. 'Međunarodni je pritisak odmah
zaustavio ofenzivu srbijanske vojske i policije koja je započela
ljetos, ali nije mogao bitno promijeniti stanje na terenu', kaže
Veton Suroi, direktor lista na albanskom jeziku 'Koha Ditore'.
Deseci tisuća naoružanih ljudi koji su iz ostalog dijela
Jugoslavije bili prebacivani na Kosovo, otkako su početkom godine
počele vojne operacije, puno su oprezniji. Svršeno je s velikim
operacijama koje su ljetos dosta kosovskih sela pretvorile u gomilu
razvalina. Zapreke na cestama su puno rjeđe, i pristup svim
područjima u ovoj pokrajini je slobodan. Napokon, Beograd ističe
kako je nekoliko vojnih povorka otišlo s Kosova. 'Te je podatke
teško provjeriti, pa se ne može sa sigurnošću tvrditi da se broj
srbijanskih redarstvenika i vojnika na Kosovu smanjio', kaže
zapadni diplomat. (...)
'Sve u svemu, čak i ako sve postrojbe koje su zadnjih mjeseci
stazale kao pojačanje napuste Kosovo, tu će ostati još dvadest
tisuća vojnika. A to je dovoljno da Beograd nastavi svoju politiku
represije', tvrdi Veton Suroi. 'Srbijanske se snage moraju povući,
i treba rasporediti prave snage NATO-a za očuvanje mira, a to nije
isto što i dvije tisuće OESS-ovih promatrača.'
Kosovski Albanci, koji čine 90 posto od dvaju milijuna ljudi u ovoj
pokrajini, žele da se vojnici Saveza izravno upletu na terenu. 'Mi
više ne vjerujemo Miloševićevim riječima i sporazumima, nas mora
zaštititi NATO', kaže Kujtim, student na tajnom albanskom
sveučilištu u Prištini. Takvo mišljenje dijele svi albanski
političari, od umjerenih do radikalnih. No, malo ih je koji vjeruju
u tu mogućnost, iako NATO-ov ultimatum istječe za nekoliko dana.
(...)
S jedne strane, postoji opasnost da Albanci izaberu politiku
najgoreg, želeći izazvati žestok odgovor srbijanskih snaga koji
će, opet, dovesti do vojnog upletanja Saveza. Problem je u tome što
međunarodna zajednica traži od Albanaca da pokažu razboritost u
poštivanju odredaba sporazuma, u koji ovi ne vjeruju. 'Sporazum je
zaustavio srbijansku ofenzivu, ali nije donio rješenje za kosovsku
krizu', misli Fehmi Agani, vrlo blizak Ibrahimu Rugovi, umjerenom
predsjedniku kosovske 'republike' koja je samoproglašena 1991.
Adem Demaqi, žestoki protivnik pacifizma g. Rugove, još je oštriji.
Prema političkom predstavniku OVK-a, taj sporazum, 'na koji
Albanci nisu pristali', 'sasvim je neprihvatljiv' i 'nekoristan za
sigurnost Albanaca'.
Albanci se ne žele vratiti na obični status autonomije koju su
uživali sve dok je Slobodan Milošević nije ukinuo 1989. No, to je
sve na što je Beograd u ovome času spreman. 'U našoj savjesti, svi
želimo neovisnost Kosova', napominje Masar Stavileci, sveučilišni
profesor i član vodstva Ujedinjenog demokratskog pokreta g.
Demaqija. 'Kosovo bi moglo biti treća republika jugoslavenske
federacije, s istim pravima kao Srbija i Crna Gora, bez prava na
otcjepljenje. To je naš glavni ustupak. No, ne dolazi u obzir da
ostanemo u sklopu Srbije', opetuje Agani.
Međutim, nije isključeno da se stvari neće ponovno pokrenuti.
Milošević je već dokazao da može promijeniti mišljenje. Zacijelo mu
se nitko ne bi mogao suprotstaviti, ako odluči da na ovaj ili onaj
način 'pusti' Kosovo. Za razliku od rata u Hrvatskoj ili Bosni, mali
je broj Srba spreman izložiti svoj život pogibelji kako bi
pravoslavne manastire na Kosovu zadržali unutar zemlje. Nasilje
srbijanskih snaga samo je ojačalo OVK i ozakonilo njegovu 'oružanu
borbu za neovisnost'. Međutim, pošto se dugo protivio, Demaqi je
izjavio da je, zajedno s ljudima Rugove, spreman sudjelovati u
pregovorima u sklopu albanskog izaslanstva. U svakom slučaju,
nitko ne zna kada će oni započeti", izvješćuje iz Prištine
Christophe Chatelot.