SRBIJA - 24. X. VREME - O ANKICI LEPEJ VREME: KATEGORIČKI IMPERATIV

VREME: KATEGORIČKI IMPERATIV SRBIJA VREME 24. X. 1998. Kategorički imperativ Beogradski tjednik (izišao 22. X.) u članku Teofila Pančića piše: (...) "Ono što je Ankica Lepej učinila svakako je zakonski prijestup, a i težak prekršaj sa stajališta specifične "bankarske etike". Ipak, ona je u svojoj zemlji odmah postala masovno slavljena junakinja našega doba zato što na ovome svijetu postoje i neke vrline koje su iznad blentavo dosljednog i fah-idiotskog poštivanja zakona, shvaćenog kao dežurne isprike za sudjelovanje u nedjelu i iznad "profesionalizma" koji nam nalaže mirno i krotko "obavljanje svoga posla" dok se svijet oko nas ruši. Camusov "pobunjeni čovjek" - Ankica Lepej, poslušala je Kantov kategorički imperativ, iako je možda za njega jedva čula. Nešto mi govori da je njen poriv za obzanivanjem caričine golotinje došlo "iz trbuha", tj. odatle odakle nam ono što pretenciozno zovemo dušom prilično nepogrešivo pokazuje razliku između Dobroga i Lošega." (...) "Teško je povjerovati da jedna bankarska službenica pred mirovinom nema pametnijeg posla nego pod stare dane oboljeti od "donkihotskog sindroma" ili od mesijansko-pravedničkih opsesija. Bit će da je ono što je Ankicu Lepej natjeralo na ovaj čin samo elementarni ljudski osjećaj gađenja. Osoba koja je, zbog naravi posla, došla do podataka ove vrste, više nije mogla izdržati slušanje i gledanje svoje imenjakinje sa zagrebačkog Dedinja kako jadikuje i tvrdi da, kao skromna umirovljenica, jedva sastavlja kraj s krajem i da njezinoj obitelji, kad plati sve račune, ne ostane ni crkavica te da je još i jako boli i vrijeđa to što svi ti odvratni, zli oporbenjaci, novinari i drugi izdajnici svih boja pričaju o vladarskoj obitelji kao o lopovima." (...) "Anonimna bankarska službenica je, onako sama protiv sustava, u vrtoglavoj "komandoskoj" akciji protiv laži, učinila pothvat dostojan reprezentativnih stranica imaginarne Antologije građanske hrabrosti. A sve što je učinila zapravo je samo ispunjavanje elementarne građanske dužnosti i zadovoljavanje razumnog "etičkog poriva", onoga koji kaže da se i laž i lopovstvo mogu trpjeti samo do određene mjere. I lopovstvo golemih razmjera može proći nekažnjeno, ali samo do one točke kad počne naokolo dijeliti nadobudne moralne pouke. Tu će ga, u zavoju, dočekati Ankica Lepej, i ono joj neće moći ništa." (...) (...) "Supruga hrvatskog predsjednika, a bogami i on sam, sad će morati svome ljubljenom narodu - za koji su se toliko žrtvovali - objasniti kako su od male mirovine tako brzo uštedjeli toliki novac. Nama ovdje ostaje upitati se kako se kaže Ankica Lepej u prijevodu na srpski jezik?") 230142 MET oct 98