AU 21. X. DIE PRESSE: OESS-VI PROMATRAČI JAMČE DA INTERVENCIJE NEĆE BITI

AUSTRIJA DIE PRESSE 21. X. 1998. Holbrookeov veliki blef "Richard Holbrooke majstor je za diplomaciju - a ako je prijevara sastavni dio diplomatskog posla, on je čak velemajstor. Drugi puta u tri godine Holbrooke je uspio velikom događaju prilijepiti potpuno pogrešnu etiketu. Što se tiče prvog slučaja - Daytona - proći će nekoliko desetljeća prije no što povjesničari uspiju ispraviti pogrešnu sliku. U drugom slučaju - najnovijem sporazumu o Kosovu - stvari će se odvijati daleko brže. Svijet još uvijek vjeruje da je Holbrooke u posljednji trenutak oštrom vojnom prijetnjom natjerao jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića na popuštanje. To je uvjerenje čudno, budući da je prijetnja zračnim udarima bila sve drugo samo ne oštra. Da je NATO bio prisiljen provesti je u djelo, sljedeći potez bilo bi priznanje neuspjeha, koje ne bi ni za milimetar približilo rješenje kosovskog problema. Zračni napad ne bi oslabio čelični stisak srbijanskih policijskih snaga oko pokrajine. Tko želi problem Kosova riješiti vojnim sredstvma, mora ući u tu pokrajinu s najmanje 100 tisuća vojnika. A ta je mogućnosta potpuno nerealna, što svi dobro znaju. Svi osim, navodno, Miloševića - što bi pak, bilo jako čudno, budući da je Milošević izuzetno lukavi političar. Već su servirana nevjerojatna objašnjenja Holbrookeova uspjeha: Milošević je, navodno, toliko strahovao od srpske oporbe da je popustio - iako ostaci srpske oporbe trenutno raspravljaju smiju li se još uopće nazivati oporbom. Zašto je, dakle, Milošević uopće popustio? Odgovor glasi: Milošević nije popustio. Holbrooke je otišao na pregovore s tri zahtjeva iz rezolucije UN-a: povlačenje vojske i posebnih policijskih postrojba na položaje od veljače ove godine, prekid napada na civile i pravo izbjeglica na povratak. Rezultat pregovora gruba je skica autonomije. Proučavanje te skice vrlo brzo pokazuje tko je zapravo popustio: Milošević je za prihvaćanje tri UN-ova zahtjeva, koji su, po srpskom tumačenju, ionako već gotovo ispunjeni, nagrađen potporom SAD-a za opciju opstanka Kosova u sastavu jugoslavenske republike Srbije. 'Uspješno' Holbrookeovo nametanje ponuda autonomije i dalje je potpuno bezvrijedno: naime, Beograd je i sam neprekidno iznosio takve 'ponude' - posljednju prije tri tjedna. No, kosovski Albanci ne žele autonomiju, koju bi proglasio Beograd, a na terenu bi mogla biti proizvoljno ukinuta. Oni žele status suverenog naroda i spremni su prihvatiti samo dogovorenu autonomiju. No, dobit će ipak proglašenu autonomiju. Razlika u odnosu na ranije ponude sastoji se tek u američkom supotpisu tog dekreta. Optimisti naglašavaju da je Holbrooke uspio bar natovariti Miloševiću na vrat 2000 promatrača OESS-a te da je međunarodna zajednica barem gurnula nogu u odškrinuta kosovska vrata. Pritom valja napomenuti da je međunarodna zajednica zapravo posredstvom misije OESS-a tiho i potajno izvukla svoju nogu iz kosovskih vrata koja su joj pritisnula prste. Naime, 'diplomacija zračnih udara' sada je konačno završena. Dvije tisuće promatrača OESS-a igrat će istu ulogu kao i plave kacige u Bosni: naime, kao mogući taoci Srba, jamčit će da intervencije neće biti. Raspoređivanje OESS-ovih promatrača označava priznanje NATO-a da je bučnim prijetnjama zračnim napadima strahovito precijenio svoje snage. Rješenje krize na Kosovu nije na pomolu. Naoružani albanski ilegalni pokret OVK već je objavio da se neće pomiriti s rezultatom. Već stižu vijesti o prvim napadima OVK-a. Između Beograda i međunarodne zajednice doći će do sramotnog natezanja, tijekom kojega će biti usvajane rezolucije, ultimatumi, a možda ponovno budu izrečene i strahovito oštre prijetnje intervencijom - budući da je takva prijetnja posljednji put polučila tako lijep uspjeh. Milošević neće propustiti priliku da privezanog medvjeda provede kroz gomilu", zaključuje Norbert Mappes-Niediek. 212352 MET oct 98