ZAGREB, 19. listopada (Hina) - Neki visoki državni i stranački dužnosnici, koji su nedavno podnijeli ostavke, "prizivali su politiku koja bi za razliku od Tuđmanove više sličila i pokoravala se tzv. centralnoeuropskom liberalizmu",
ocjenjuje u najnovijem broju glasilo Ministarstva obrane RH, tjednik Velebit. Poruka Franje Gregurića, "očito odaslana predsjedniku Tuđmanu i vodstvu stranke, da se demokracija može usporiti ali ne i zaustaviti, nagovještaj je da scenarij destabilizacije nije završen".
ZAGREB, 19. listopada (Hina) - Neki visoki državni i stranački
dužnosnici, koji su nedavno podnijeli ostavke, "prizivali su
politiku koja bi za razliku od Tuđmanove više sličila i pokoravala
se tzv. centralnoeuropskom liberalizmu", ocjenjuje u najnovijem
broju glasilo Ministarstva obrane RH, tjednik Velebit.
Poruka Franje Gregurića, "očito odaslana predsjedniku Tuđmanu i
vodstvu stranke, da se demokracija može usporiti ali ne i
zaustaviti, nagovještaj je da scenarij destabilizacije nije
završen". #L#
U napisu pod naslovom "Slučaj Šarinić", bivšem se predstojniku
Ureda Predsjednika Republike predbacuje da se nije dovoljno
založio da zaštiti poglavara države od "dvije tisuće laži i sedam
stotina negativnih članaka. (...) Nelogično je da dr. Franjo
Tuđman, kao najnapadaniji čovjek na stranicama žutog tiska, punih
pet sati strpljivo sluša zahtjeve svojih daleko manje napadanih
suradnika da ih zaštiti". Šariniću se spočitava i selektivnost u
reagiranju na pisanje određenih medija. Ako mediji takve vrste
"igraju toliku važnost u (njegovu) životu", zašto je pokazao
"indiferentnost čak i prema napisima u kojima su ga proglašavali za
'Tuđmanova nasljednika'", pita se Velebit.
Velebitovu se novinaru "čini da je (tjednik) Nacional najtočnije
definirao razmišljanje jednog dijela ljudi u vodstvu vladajuće
stranke: 'Tuđmana treba poštivati zbog njegove uloge državnika i
nacionalnog vođe u vremenima kriza, no Hrvatska mora sada gledati u
budućnost, jasno razlučujući što treba prepustiti prošlosti' ili
pak: 'dugoročno, kraj Tuđmanove ere mogao bi imati pozitivne
posljedice i za Republiku Hrvatsku i za NATO'".
Pokretanje "akcije koja je trebala destabilizirati vladajuću
stranku, vjerojatno ne s ciljem njenog odlaska s vlasti, već
promjene unutarnjih odnosa", pripisano je istupu Franje Gregurića.
No "oni koji su izmislili 'Pašalićevu struju' morat će se ipak
suočiti s činjenicom da su izgubili bitku onoga trenutka kada su
prema Predsjedniku počeli djelovati metodom ucjena i ultimatuma".
¸Zahtjevi za smjenu Ivića Pašalića usmjereni su na slabljenje
vladajuće stranke. Predsjednikov savjetnik nije, naime, čovjek
koji bi u posttuđmanovskom vremenu uz održavanje nekog stupnja
političkog kontinuiteta pokazao i dodatnu fleksibilnost, kako bi
to bilo idealno za Washington, zaključuje Velebit. U svom opisu
američkih želja i vremenskoga slijeda zahtjeva za svrgavanje
Pašalića, glasilo Ministarstva obrane se poslužilo izvadcima iz
Nacionala, iz kojega i inače opširno navodi pozivanje na visoke
državne dužnosnike i "čelnike 'liberalne struje'" kao izvora.
Povlačenje Andrije Hebranga "čak i s mjesta voditelja
Predsjednikova liječničkog konzilija" Velebit ocjenjuje kao
"potez koji svakako ne ide u prilog bivšem ministru obrane i
njegovim nastojanjima da svoj odlazak učini što 'časnijim'".
U zaključku Velebit piše: "Očito je da u HDZ-u, kao u stranci nema
frakcija, ali da ih ima u glavama nekih visokih dužnosnika. Među
njima treba tražiti odgovorne za dostupnost državnih dokumenata
žutom tisku i plasiranje ekskluzivnih informacija. Izvor blizak
državnom vrhu koji je prije službene objave dostavio informacije o
imenovanju Kostovića, te izvor blizak Vojnom kabinetu hrvatskog
Predsjednika, koji je isto učinio u slučaju Miljavca, još uvijek
rade svoj posao, no vjerojatno će u budućnosti biti malo
oprezniji".
(Hina) pp
191218 MET oct 98