ZAGREB, 16. listopada (Hina) - Jezična čistoća i jasnost glavne su odrednice hrvatskoga jezika i dio su njegove tradicije od samoga početka. Priručnik Vlade Mandića "Kako javno razgovarati hrvatski", drži se te tradicije i slijedi
postavku o kojoj je svoje studente učio profesor Ljudevit Jonke da jezik mora funkcionirati kao sustav s fleksibilnom stabilnošću. To je, uz ostalo, rekao o Mandićevoj knjizi recenzent dr. Josip Bratulić, predstavljajući danas u prostorijama Matice hrvatske u Zagrebu taj najnoviji naslov biblioteke "Histria Croatica", pulskoga nakladnika C.A.S.H.
ZAGREB, 16. listopada (Hina) - Jezična čistoća i jasnost glavne su
odrednice hrvatskoga jezika i dio su njegove tradicije od samoga
početka. Priručnik Vlade Mandića "Kako javno razgovarati
hrvatski", drži se te tradicije i slijedi postavku o kojoj je svoje
studente učio profesor Ljudevit Jonke da jezik mora funkcionirati
kao sustav s fleksibilnom stabilnošću. To je, uz ostalo, rekao o
Mandićevoj knjizi recenzent dr. Josip Bratulić, predstavljajući
danas u prostorijama Matice hrvatske u Zagrebu taj najnoviji naslov
biblioteke "Histria Croatica", pulskoga nakladnika C.A.S.H. #L#
Knjiga novinara i komunikologa Vlade Mandića "Kako javno
razgovarati hrvatski" u podnaslovu - Priručnik za javno
komuniciranje hrvatskim jezikom u novinarstvu i publicistici -
doista je dobar savjet novinarima i publicistima da njihov hrvatski
bude razumljiviji, izričaj jasniji, a poruka u jeziku potpuna i
zaokružena, istaknuo je Bratulić. Naravno, dometnuo je, jezik
javnoga priopćavanja standardni je jezik, a nije jezik
književnosti ni književnih djela, te Mandićeve preporuke vrijede
za hrvatski standardni jezik, a za književni tek djelomično.
Na pitanje zašto je pak Mandićeva knjiga jedinstvena, Bratulić
odgovara da se autor zauzima za prirodni purizam imanentan
hrvatskomu jeziku, jer podsjeća Bratulić, u mojoj rodnoj Istri kada
se htjelo nešto hrvatski reći to je značilo reći nešto razumljivo i
pošteno. Uz to, Mandić ne odbija ono što se često kritizira kao
prihvaćanje internacionalnih riječi, već izabire ono što je bolje i
nabolje, a "živi" u hrvatskomu jeziku. Bratulić je posebice
zahvalio pulskom nakladniku i njegovom predstavniku Elmu Cveku da u
vrijeme "nebrige za knjigu" tiska naslove kao što je Mandićev.
Poslije zbivanja poznatih pod nazivom "Hrvatsko proljeće"
izgledalo je da ćemo moći govoriti standardnim hrvatskim jezikom,
što se baš i nije dogodilo, rekao je Vlado Mandić. U borbi za jezičnu
čistoću danas nastaju i riječi novogovora, koje bi pak, drži
Mandić, trebale biti takve da mogu biti prihvaćene i prihvatljive.
U samo nekoliko dana od objavljivanja ove knjige, u javnom
komuniciranju pojavile su se dvije novokovanice - restorateri (pod
tim pojmom autorica, objasnio je Mandić, podrazumijeva vlasnike
restorana) i tiskofili (što su, za drugog autora, ljudi koji puno
ili mnogo čitaju). Svojom knjigom nastojim utjecati da se riječi
kao tiskofil ne upotrebljavaju, već da govorimo razumljivim
hrvatskim jezikom, razumljivim Hrvatima, a i onima koji su s
Hrvatima odlučili živjeti, rekao je na kraju Vlado Mandić.
(Hina) ip mć
161658 MET oct 98