RFI - PREGLED TISKA - 14. X.

FRANCUSKI MEĐUNARODNI RADIO - RFI 14. X. 1998. Pregled tiska "Jučerašnji sporazum postignut u Beogradu nakon petodnevnih razgovora između Miloševića i Holbrookea, danas je udarna i jedina velika vanjskopolitička tema francuskog tiska kojoj je posvećena i većina uvodnika. 'Le Figaro' tako u naslov stavlja - 'Milošević se povinovao NATO-u', dok 'Liberation' govori o minimalnom sporazumu za Kosovo. A 'Le Monde' na prvoj stranici piše: 'Kosovo, posljednji ultimatum Srbiji'. Priznajemo, ovaj naslov u 'Le Mondeu' ostavlja nas u stanju blage nevjerice, jer i površno poznavanje etimologije riječi ultimatum govori da ne može biti prvog i posljednjeg ultimatuma. Očito, kakva diplomacija, takva i pismenost. No, vratimo se našoj temi. U komentaru 'Le Figaroa' pod naslovom 'Pilot zrakoplova', Charles Lambroschini analizira utjecaj porno-političke afere koja potresa Bijelu kuću na američku vanjsku politiku i ističe da je Kosovo primjer želje Billa Clintona da, oslabljen na unutarnjoj pozornici, pokaže snagu u vanjskoj politici. Povlačenje Slobodana Miloševića objašnjava se razmještanjem američke VI. flote i bombardera B-52, piše Lambroschini. Uvjerljivost američke prijetnje bila je to veća što se Clinton odvažio na taj korak kršenjem dva važna tabua. Prvi je to što se dosad NATO nikada nije miješao u unutrašnji sukob u nekoj zemlji, a drugi - nikada do sada Zapad nije pristajao započeti paljbu bez prethodne dozvole UN-a. 'Kako bi izbjegli ruski veto', piše uvodničar 'Le Figaroa', Amerikanci su svojim saveznicima nametnuli napuštanje uobičajenog protokola. Prije no što je digao mač protiv Miloševića, američki je Predsjednik odugovlačio punih sedam mjeseci', primjećuje 'Le Figaro'. Povezujući kosovski problem s drugom Clintonovom vanjskopolitičkom inicijativom, pokretanjem bliskoistočnih pregovora i organiziranjem novog sastanka Netanjahu-Arafat u Washingtonu, komentator napominje da je cilj tih dviju spektakularnih vanjskopolitičkih akcija ponajprije pokušaj utjecaja na republikansku većinu u Kongresu kako bi odustala od pokretanja postupka za smjenjivanje američkog Predsjednika. U tom kontekstu Lambroschini prenosi glasinu koja kola Washingtonom, da je Clintonu jedino stalo do susreta Netanjahu-Arafat kako bi, navodimo, razgovarali o razgovorima samima, ili da metlom pregovora očiste svoje ormare. Ako je točno i pola od ovoga cinizma na vrhu svjetske politike, onda je opravdano i, kako kaže, bitno pitanje za sudbinu svijeta, pitanje koje francuski komentator postavlja na kraju svojega članka - 'ima li pilota u zrakoplovu?' 'Le Monde' u posebnom članku izdvaja Clintonovu izjavu kojom on upozorava Miloševića, izrečenu u ponedjeljak u New Yorku, o tome kako obveza nije isto što i akt te da su, navodimo tu Clintonovu izjavu, 'groblja na Balkanu puna neispunjenih obećanja predsjednika Miloševića'. Ove su riječi američkog predsjednika, inače, u francuskom tisku naišle na veliki odjek iako u njima zapravo, osim površne stilske figure, nema ništa osim besmislica. Ma što mislili o politici Slobodana Miloševića, groblja na Balkanu ispunjena su upravo njegovim i ne samo njegovim obećanjima, a o neispunjenim obećanjima mogli bismo govoriti samo kad je riječ o Washingtonu i drugim središtima svjetske moći. Balkanska središta moći su, na žalost, učinila ono što su znala. U svom uvodniku pod naslovom 'Predah za Miloševića', 'Le Monde' piše: 'Kao i uvijek kad je u pitanju Milošević, prijetnja pribjegavanjem uporabi sile isplatila se. Ne bi trebalo da za ova četiri dana koja je NATO dao Miloševiću za ispunjavanje sporazuma, bude izgubljena ta vjerodostojnost prijetnje silom. Jer, iz tih zadnjih odmjeravanja snaga oslabljen bi trebao izići Milošević, a ne NATO. Milošević se u očima srpskog naroda mora pojaviti kao gubitnik zbog svoje pustolovne politike, a ne kao 'mirotvorac', kakvim ga je prikazivala međunarodna zajednica nakon rata u Bosni. Gubitak povjerenja koji bi on zbog toga pretrpio kod svoje kuće, bio bi najbolji način za izbjegavanje njegovih novih zločina. O tome je sada riječ, zaključuje se u redakcijskom komentaru 'Le Mondea'". 150102 MET oct 98