NJEMAČKA 14. X. SZ: ODNOS TROŠKOVA IDE U PRILOG MILOŠEVIĆU

NJEMAČKA SÜDDEUTSCHE ZEITUNG 14. X. 1998. Milijunski troškovi za koncesiju vrijednu stotinu maraka "Milošević popušta - tako bar kaže. No, uz koju cijenu? NATO-ov je stroj sastavljan tjednima uz velike napore, sve dok nije pripremljeno 430 zrakoplova te dok čak i Nijemci nisu dali zeleno svjetlo. Zapadni savez, a ponajprije Washington, morali su za vlastitu mobilizaciju izdvojiti politički kapital milijunske vrijednosti, a od Miloševića su zauzvrat dobili koncesiju, vrijednu tek stotinu maraka. Jugoslavenski će predsjednik - tako bar kaže - dokončati nasilje nad kosovskim Albancima i dopustiti angažman promatračke postrojbe, sastavljene od 2000 promatrača. Gdje smo već vidjeli tu igru? Točno - u Huseinovu Iraku. Kao i početkom ove godine, pokrenut je siloviti ratni stroj. Američki Predsjednik i njegovi izaslanici pokušavaju pritiskom i slatkim riječima okupiti moćnu koaliciju. Dikator (prividno) popušta, a svjetska politička arhitektura urušava se poput prepečenog nabujka. No, nekoliko tjedana kasnije, pobjedu bilježi Sadam, hladno odbijajući suradnju s inspektorima za oružje. Pouka? Pojedincu je uvijek lakše nego skupini. On može doslovno povlačiti konce - trošeći upravo smiješno malo snage u usporedbi s naporima svojih protivnika. Osim toga, budući da odnos troškova ide njemu u prilog, može tako nastaviti unedogled. Koliko će često NATO iznova prikupljati snagu - boreći se protiv kolebljivaca u vlastitim redovima i neprekinutih grubih prijetnji Rusa? Osim toga, sve je to jako zabavno. Milošević je, doduše, tek preglumljivanju sklon drugorazredni sudionik svjetske politike, ali može diktirati njihovo ponašanje na političkoj pozornici. Richard Holbrooke poslan je u Beograd, a tamo je 50 sati nastupao na Slobodanovom dvoru prije no što mu je dobačena mrvica susretljivosti. Milošević se može svakodnevno diviti samome sebi kao zvijezdi udarnih novinskih stupaca i u njihovom odsjaju prikupljati pljesak domaće publike. Koliko god Miloševićeva i Sadamova politika bile pogubne za njihove narode, Srbi i Iračani zaključiti će da su njihovi vođe ponovno nadmudrili 'svijet'. Napokon, Miloševićevi i Sadamovi ustupci mogu biti u svakom trenutku povučeni, dok NATO mora iznova graditi sljedeću prijetnju - eskadrilu po eskadrilu. Jedini je problem diktatora sljedeći: provokacije moraju biti dozirane tako tankoćutno da ne izazovu veliki udar. U toj igri, koju je SAD u Iraku već izgubio, našao se danas NATO. Može li pobijediti - drugim riječima, može li Beograd prisiliti na ozbiljne razgovore o autonomiji s kosovskim Albancima? Da, ali samo ako 'activation order' ostane neograničen, a odlučnost savezničkih država postojana. Milošević će pridonositi rješavanju sukoba samo dok nad njegovom glavom visi oštar mač NATO-a. Ne pokaže li NATO-u tu snagu, pobjednik će biti Milošević", upozorava Josef Joffe. 150102 MET oct 98