FRANCUSKA-LA CROIX 12.10. PAPA

FRANCUSKA LA CROIX 12. X. 1998. Prve riječi: 'Ne bojte se!' "Iako su uzete iz Evanđelja, prve riječi prvoga slavenskog Pape u povijesti 'Ne bojte se!', imale su političke posljedice već 1978. Strah se iz svijeta hladnog rata seli drugamo. Gierek, glavni tajnik poljske Komunističke stranke, i Brežnjev, glavni tajnik Komunističke stranke Sovjetskog Saveza i predsjednik SSSR-a, ne daju se zavarati: to je čast za Poljsku, kaže Gierek, ali imat ćemo teškoća. A Brežnjev neće mirovati dok ne odgodi posjet Ivana Pavla II. Poljskoj 1979. i potakne vladu u Varšavi na veću agresivnost prema poljskoj Crkvi. U UNESCO-u, koji nije vjersko, već ponajprije političko tijelo, Ivan Pavao II. neočekivano je 1980. očarao skup sumnjičavih novinara i diplomata, stavši u obranu slobode, naroda i njihovih kultura, jezikom koji je nedvosmislen i koji komada marksizam- lenjinizam. Na koncu jednog od najvećih govora nakon rata, on upravlja drugi gotovo metodološki poziv: 'Postupajte ispravno'. Taj je izričaj genijalan za sve koji su, kao i ja, živjeli u dodiru sa sovjetskim svijetom, bio on lenjinistički, staljinistički ili hruščovljevski. To je neograničeno oružje protiv mistifikacije socrealizma. Već u kolovozu 1980., godinu dana nakon prvog putovanja Ivana Pavla II., 'Solidarnost' potresa temelje svijeta u kojemu je ideologija samo prazna ljuštura. To je prvi put da se radnici bune protiv režima koji bi ga trebao zastupati, a koji oklijeva pred represijom. No komunizam se odupire: g. 1983. u Poljskoj je opsadno stanje samo odgođeno kad je Ivan Pavao II. ostvario mučno putovanje koje su promatrači ocijenili kao 'povijesni zaokret'. Kao veleposlanik u Varšavi, tjedan dana sam bio nazočan izvanrednoj psihološkoj promjeni. General Jaruzelski, glavni tajnik stranke i premijer, obraćajući se Ivanu Pavlu II. pred televizijskim kamerama, počinje drhtati ('Ne bojte se!'). A Poljska vjeruje da je potpuno slobodna, u ritmu propovijedi i govora koji do temelja ruše marksističko- lenjinistički sustav, i to u središtu sovjetskoga svijeta. No, da bi stigao do cilja, Papa ne može zaboraviti nešto što duguje Providnosti: dolazak na vlast Gorbačova, s kojim će se Ivan Pavao II. susresti 1. prosinca 1989., nakon pada Berlinskog zida, i koji mu je obećao - obećanje je održao - da će donijeti zakon o slobodi vjere i savjesti koji je u Sovjetskom Savezu donesen u listopadu 1990. Godine 1995., kao odgovor na svoj govor u UNESCO-u iz 1980., Ivan Pavao II. u UN-u raščlanjuje svjetsku revoluciju koja je na svim kontinentima dokrajčila gotovo sve posljedice revolucije iz 1917. i njezino proširenje nakon Drugoga svjetskog rata: srednja Europa, baltičke zemlje, bivši Sovjetski Savez, južna Afrika, jugoistočna Azija, Latinska Amerika itd. Jedini ostaci su Sjeverna Koreja, Kuba, a napose Kina, koja je najvažniji zadatak za Ivana Pavla II. Papa veliku važnost pridaje jubilarnoj 2000. godini kako bi, na pragu novog stoljeća i novog tisućljeća, označio kraj velikih zabluda XX. stoljeća koje su potekle iz nacizma i staljinizma, kraj rasizmu i podjelama unutar Crkve - vraćajući se čak u doba križarskih ratova i inkvizicije - i to putem oprosta i kajanja koji su sastavni dio istinske revizije povijesti bez presedana u kojoj ekumenizam ima ključnu ulogu. Ivan Pavao II. iznenadio nas je jer, osim tomizma i augustinizma, nismo poznavali filozofsku naobrazbu Karola Wojtyle koji je poznavao velike suvremene filozofske pravce: fenomenologiju, egzistencijalizam, marksizam. Toj izvanrednoj naobrazbi on velikim dijelom duguje svoju mirnu odlučnost. Kada u siječnju 1992., u trenutku raspada bivše Jugoslavije, priznaje suverenost i neovisnost Hrvatske, kada proglašava blaženim kardinala Stepinca, on zna, protivno klevetama, da ne obraća ljude na katoličanstvo, već da je samo, bolje od drugih, istražio koliko je za balkansku krizu odgovoran postkomunizam: želja bivšeg komunista, preobraženog u srpskog nacionalnog komunista, Miloševića, za vlasti. Osim toga, on, kao i Francois Mauriac, zna da osuda kardinala Stepinca od Titova režima 1946. nipošto nije dokaz koji bi ga teretio zbog njegova ponašanja tijekom Drugoga svjetskog rata: zagrebački se nadbiskup, kao i drugi crkveni poglavari u Mađarskoj, Poljskoj i Čehoslovačkoj, pod nacističkom čizmom morao snalaziti kako bi spasio što više ljudskih života i sačuvao veće izglede za slobodu. Koliko Papa ima divizija, pitao je podrugljivo Staljin 1945. Danas, prigodom posjeta Ivana Pavla II. Zagrebu, Kosovo odgovara: Papa je bez divizija do sada učinio više nego Zapad s nebrojenim divizijama Atlantskog saveza", piše Jean-Bernard Raimond, zastupnik RPR-a iz pokrajine Bouches-du-Rhone, bivši ministar vanjskih poslova (1986. - 1988.) i bivši francuski veleposlanik u Poljskoj, Sovjetskom Savezu i pri Svetoj Stolici. 130244 MET oct 98