NEW YORK TIMES 12. X. HOLOKAUST

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 12. X. 1998. Treba li hapsiti osporavatelje holokausta? "Prošloga utorka Europski je parlament glasovao za uklanjanje legalnog imuniteta Jean-Marie Le Pena, jednoga od svojih članova, kako bi njemački tužitelj mogao započeti s istragom Le Penovih opaska kojima je umanjio značaj holokausta. Europski parlament ima malo ozbiljnih dužnosti, a prošlotjedno glasovanje možda je izgledalo kao jedan od načina da se opravda njegovo postojanje. To ne znači da je glasovanje bilo mudro. Le Pen je vođa ekstremno desno orijentirane Nacionalne fronte u Francuskoj i često je (...) ubijanje europskih Židova opisivao kao 'povijesni detalj'. Kako je 'nijekanje holokausta' ili 'minimaliziranje zločina Trećeg Reicha' u Njemačkoj protuzakonito, sada mu se ondje može suditi. Mogao bi biti kažnjen novčanom globom i zatvorom u trajanju do pet godina. Bude li zatvoren, Le Pen će steći simpatije koje ne zaslužuje. Radi se o omraženom demagogu, antisemitu i rasistu koji se besramno povezao s onima koji sebe nazivaju 'revizionistima'- drugi je član Nacionalne fronte i Europskog parlamenta Bruno Gollnisch, sveučilišni profesor koji tvrdi da u nacističkim logorima nije bilo plinskih komora. Ti se ljudi nalaze na korak udaljenosti od ekscentrika koji pamfletima - a sada i putem interneta - tvrde da genocida nije ni bilo. Veliki dio potpore Le Penu bez sumnje dolazi od ljudi koji nisu zli rasisti, samo su zbunjeni i ogorčeni modernim svijetom u kojemu se sve brzo mijenja, uz brzu imigraciju i globalizaciju. No, opet, to je tlo na kojem fašizam uvijek uspijeva. Tijekom posljednjih godina Weimarske Republike, postojao je tajni sporazum između nacista i komunista oko uništenja demokracije u Njemačkoj, a obje su strane apelirale na približno iste nezadovoljne birače. Ankete danas pokazuju da je veliki dio francuskih birača koji su prije glasovali za komunističku partiju, poslije njezina nestanka počeo glasovati za Nacionalnu frontu. Iste smo argumente - da bi suđenje nekome kao što je Le Pen od njega učinilo mučenika - čuli za vrijeme rasprava prije nekoliko godina kad se raspravljalo o britanskom prijedlogu zakona za ratne zločine. Nakon rata, ovamo su pristigle brojne osobe koje su, vjerovalo se, sudjelovale u zvjerstvima u doba rata u Europi. No, što god da su učinili u Poljskoj ili Litvi prema engleskom zakonu nije zločin, zbog toga što se radi o području izvan britanske sudske vlasti(...). Prijedlogom zakona za ratne zločine tražilo se da se takvim osumnjičenicima dopusti suđenje. Tijekom žučnih parlamentarnih rasprava, protivnici prijedloga zakona tvrdili su da bi suđenje 'patetičnim starcima' potaklo simpatije za njih. Zakon je ipak donesen, a suđenja otpočela. No poteškoće pri donošenju presuda nakon pola stoljeća bile su predvidljivo velike, a jedan od dvojice staraca bio je preslab mentalno ili fizički da bi pribivao suđenju. Iako su neke židovske skupine lobirale za taj zakon, ostali su mu se Židovi oduprli. U jednom od najkraćih i najboljih govora ikad održanih u Gornjem domu, lord Bauer (eminentni ekonomist profesor Peter Bauer) kazao je kako je njegov otac stradao od Hitlerove ruke, no kako se protivi zakonu zbog toga što se radi o retroaktivnom zakonodavstvu i njegovoj daljnoj eroziji. Isto stajalište je elokventno i hrabro zagovarao Chaim Bermant, koji je za tjednik 'The Jewish Chronicle of London' (Židovska kronika Londona) pisao divnu kolumnu sve do svoje smrti u siječnju. Zalagao se i protiv zakona o nijekanju holokausta nakon što je ovaj predložen početkom prošle godine u Engleskoj, a Tony Blair, nedugo prije nego je postao premijerom, kazao je, uz svoj uobičajeni instinkt za ulagivanje, kako mu se ta ideja sviđa. Kao što je to istaknuo Bermant, zakon o nijekanju holokausta u SAD-u bio bi nemoguć zbog Prvog amandmana. A takav zakon, kazao je, trebao bi biti nezamisliv u bilo kojoj državi s tradicijom slobode govora. Što se tiče britanskog prijedloga zakona o ratnim zločinima, ma koliko zvjerski bili zločini ratnih zločinaca, pravi prigovor jest taj da ne želimo živjeti u državi u kojoj se takva suđenja održavaju. Ma koliko 'poricatelji' bili odbojni, prigovor zakonu o nijekanju holokausta jest taj da ne želimo živjeti u državi u kojoj nam država govori što da mislimo. Francuska je među državama koje su donijele takve zakone, kao i Njemačka. Možda imaju savjest koju bi trebalo umiriti. Možda je to i razumljivo. To nije razlog da i ostali krenu njihovim stopama, a prijedlog do sada, zapravo, nije došao do te faze. Što se tiče Europskog parlamenta, osim pitanja bi li članovi tog beskorisnog i preplaćenog tijela trebali uživati legalni imunitet, postoji i nešto uznemirujuće u svezi s prošlotjednim glasovanjem. Radi se o manjku pouzdanja u duh slobodne istrage i slobodne rasprave te u snagu iskrenosti. Prijezira vrijednog Le Pena trebalo bi ostaviti da jede što je sam zakuhao. Odgovor na laži nije uhićenje lažljivaca nego govorenje istine", zaključuje Geoffrey Wheatcroft. 130243 MET oct 98