SZ-MORAL I VOJNA INTERVENCIJA-8. X.

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 8. X. 1998. Moral i vojna intervencija "Za smrt i teror, za progon i pokolj albanskih civila na Kosovu, postoji jasan odgovor: vojna intervencija. Samo još sila - ili vjerodostojna prijetnja - može zaustaviti silu. No, dok moralno govori u prilog vojnom, politika se pokazuje nesposobnom naći odgovor na srpsko izazivanje. Velike se sile već mjesecima prepiru oko jasnog mandata Vijeća sigurnosti UN-a u vezi s vojnim udarom NATO-a. A riječ je o mnogo više stvari nego samo o Kosovu. Prikazan je epilog horora hladnoga rata ili već predigra novog izdanja. I to rješenje balkanskog sukoba čini tako teškim. Amerikanci su, kao i u Bosni, i na Kosovu preuzeli vodstvo. Posljednjih su dana tako živo prijetili zračnim napadima, i bez blagoslova UN-a, da bi sad morala uslijediti djela, ako NATO ne želi ostati lajavac. Pitanje intervencije na Kosovu postalo je ispit vjerodostojnosti NATO-a. Razlog za takvo stanje, iako europski saveznici, osim Britanaca, oklijevaju i predomišljaju se, nije povezan samo s jačanjem nasilja u južnoj srbijanskoj pokrajini. Washington je, štoviše, u kosovskoj raspravi sukobljen sa starim poznatim zlom: Vijeće sigurnosti sa silama s pravom veta, Rusijom i Kinom, blokira SAD i poslije pobjede u hladnom ratu. Još i više: Rusija pokušava paralizirati središnje područje američke politike svjetske sile - NATO, time što praktički traži veto u pogledu strategije Atlantskog saveza na Balkanu. Osim toga Moskva čini Kosovo stožerom odnosa sa Zapadom. Ako se NATO ondje umiješa, Rusija će otkazati svu suradnju. No SAD ne želi dopustiti da bude okovan. Stoga je Washington spreman djelovati i bez mandata UN-a; NATO bi, recimo to tako, sam sebi dao dopuštenje za intervenciju. Bio bi to presedan, novo definiranje uloge saveza nakon hladnoga rata. NATO radi za svoj račun i tako postaje oruđe za svladavanje sukoba širom svijeta. Kakvo čudo što Rusija, svrgnuta svjetska sila, u tome ne želi sudjelovati? Rusi se drže stare igre sila iz davno prošlih vremena bipolarnosti. Ne žele američkom suparniku ostaviti slobodne ruke, poglavito ne u njihovu klasičnom predvorju, Balkanu. Stoga predsjednik Jeljcin, u slučaju intervencije na Kosovu, upozorava na 'ozbiljne međunarodne posljedice', njegov ministar obrane Sregejev na 'povratak na hladni rat', a komunisti iz Dume, dođe li do rata, govore o vojnoj suradnji s Jugoslavijom. Ako sve to ne pomogne, preostaje prijetnja vlastitom neuračunljivošću, dakle poziv Zapadu da vojnim pokazivanjem snage na Kosovu ne da poticaj nacionalistima ili retro-sovjetima, a na posljetku čak i vlast nad nuklearnim arsenalom. Zbog beznadnog gospodarskog i financijskog stanja, pitanje je žele li si Rusi doista priuštiti samoizolaciju od Zapada. Nije im preporučljivo povezati svoju budućnost s regionalnim ratnim huškačima, poput jednog Slobodana Miloševića. No, barem u Europi, prijetnje iz Moskve se slušaju. Iz ministarstva vanjskih poslova uvijek se moglo čuti da Bonn dobre donose s Rusijom neće 'žrtvovati na oltaru Kosova'. A kao i u staroj, i u budućoj crveno-zelenoj vladi, mučno se bore oko toga može li se miješati u Kosovo i bez mandata UN-a. Crte sukoba ne protječu između nego unutar tabora - i to je znak političkog kontinuiteta. Čini se da Amerikanci ne žele Bonnu i ostalim saveznicima ostaviti puno vremena za duševna ispitivanja. Ako dođe do prisege, NATO-ovi Europljani neće izbjeći vojnu intervenciju. To će, uz ustrajan ruski otpor, stvoriti golema opterećenja za odnose Istok-Zapad. Osim toga, nitko ne smije vjerovati da će sve biti gotovo s nekoliko bomba. Misija za smirivanje Kosova bit će zamršena i dugotrajna. Intervencija ipak nije samo moralna, nego i politički ispravna odluka. Jer načelni ciljevi međunarodne zajednice na Kosovu nisu sporni, čak između Moskve i Zapada, s one strane svjetskopolitičke igre moćnika. I jedni i drugi žele zaustaviti nasilje i nitko od njih ne želi nezavisnu državu kosovskih Albanaca. Da se nasilje može zaustaviti samo vojnim pritiskom, poučava iskustvo iz bosanskog rata sa 200 tisuća mrtvih. Ako se tko ne miješa na Kosovu samo zbog neobjektivnog ruskog političkog cincarenje, nema mandata UN-a, taj se drži slova međunarodnoga prava, ali krši njegov duh. U najgorem slučaju, bit će sukrivac za mogući genocid" - zaključuje Peter Muench. 090225 MET oct 98