DELO-KAD CRVENO POSTANE CRNO-6. X.

SLOVENIJA DELO 6. X. 1998. Kad crveno postane crno "Dan prije drugoga Papina hodočašća u Hrvatsku, hrvatski je predsjednik Franjo Tuđman u razgovoru s domaćim i vatikanskim katoličkim novinarima priznao da njegova vjera izvire iz katoličke obitelji kad je kao pučkoškolac bio ministrant (kao i Tito), 'a kasnije sam filozofskim spoznajama i razmišljanjima o svijetu došao do zaključka da Katolička crkva daje one moralne i etičke vrijednosti koje u najširem smislu riječi odgovaraju interesima pojedinca i naroda u cijelosti.' Tako je Tuđman zapravo objasnio fenomen svoje države - da su je preobraćenici njegova kova preobrazili iz jedne od najizrazitijih komunističkih zajednica na tlu bivše Jugoslavije u jednu od najkatoličkijih država na Starom Kontinentu; kao takva se u karakterističnom sjaju predstavila Ivanu Pavlu II., svojim ljudima i međunarodnoj javnosti. A također još nikada nisu bile tako nejasne granice između Crkve i države, odnosno između Crkve i politike kao tijekom drugoga Papinog hodočašća po sjeveru i jugu Hrvatske; pružena je i tema političkim i vjerskim protivnicima beatifikacije zagrebačkog nadbiskupa i kardinala Alojzija Stepinca koja, po Tuđmanu, odbija sve one pokušaje povezivanja sadašnje vlasti u Hrvatskoj s ustaškim režimom Ante Pavelića. Međunarodni pritisci na Hrvatsku, narod i Crkva imaju značajan udjel u oblikovanju hrvatske inačice katoličke države. Takva se predstavlja i kao žrtva međunarodnih urotnika čije je djelovanje plod zamjerke jer je režim u Zagrebu uspostavio prisne odnose s Vatikanom, koji je požurio s priznanjem neovisnosti i samostalnosti Hrvatske (i Slovenije). No, u pozadini pritisaka na državu i Crkvu da je i nastojanje obnove versajske Jugoslavije koja se nameće kao rješenje, poglavito za osiromašenu i krvareću Srbiju na Kosovu, jer sama u miru ne može preživjeti. Tih nekoliko misli koje su bile izrečene glasno ili iza kulisa vjerskog i političkog prizorišta tijekom Papina posjeta, najvjerojatnije će dostajati da njegov finale s vjerske strane ostavi dojam iznimnog događaja a s političke niz nedorađenih fragmenata, popraćenih jeftinim i pompoznim balastom scenografije koju nije trebalo usklađivati s materijalnim mogućnostima i sposobnostima. Čak i događanje izvan vjerskih i političkih predstava koje se nizalo minulih dana u Hrvatskoj, moralo je teći po strogom redu i neuobičajenim moralnim mjerilima; po kratkom su postupku iz televizijskog emitiranja izostavljene čak reklame za koje se može reći da su zbog bogate ponude najunosnije (recimo za higijenske uloške). Ne treba dvaput pogađati zašto su novovjeki preobraćenici postali papskiji od pape, no omogućili su više parodijskog izjednačavanja s političkom svakidašnjicom nego što su režiseri glavnih i popratnih priredaba u Papinu čast uopće mogli zamisliti. Ipak treba priznati da su hrvatska država i Crkva živo i gledljivo dokazale svoje sposobnosti feniksa, koje su na rubu općenitih ocjena sadašnje vlasti o čudesnim postignućima u gospodarstvu, politici, znanosti, kulturi, športu i drugim djelatnostima, tako potrebne za svladavanje karakterističnih bolesti država u tranziciji (u hrvatskom slučaju još zaražene s posljedicama rata svršenog prije tri godine). Na to je posebno upozorio i papa Ivan Pavao II., a kako su ga razumjeli i shvatili preobraćeni ili nepreobraćeni političari, dakako, drugo je pitanje na koje odgovore piše svakodnevica" - drži Peter Potočnik. 070200 MET oct 98