BBC 4. X. PREGLED TISKA

BRITANSKI RADIO - BBC 4. X. 1998. Pregled tiska Uoči sutrašnje izvanredne sjednice jugoslavenske skupštine o Kosovu te izvješća glavnoga tajnika Ujedinjenih naroda Kofia Annana Vijeću sigurnosti o Miloševićevu ispunjavanju međunarodnih zahtjeva, britanski tisak Kosovu danas posvećuje golemu pozornost. 'The Telegraph' iz pouzdanih izvora doznaje da britanska vlada priprema planove za angažiranje nekoliko tisuća pripadnika britanskih jedinica za brzo djelovanje ako NATO nastavi sa svojim pripremama za bombardiranje srpskih snaga. List tvrdi da NATO-ovi vojni planeri strahuju da će ih političari, poput britanskoga premijera Blaira i ministra vanjskih poslova Cooka, gurnuti u misiju kojoj se ne naslućuje kraj. Britanske marince, piše 'The Telegraph', na Kosovu očekuje misija slična onoj u Bosni, dakle održavanje, a ne uspostava mira, iako će i na to biti spremni. Sa samog Kosova list javlja da je u većini pokrajine jučer vladao mir nakon što su srpske snage objavile da se povlače u vojarne. Međutim, jedan viši dužnosnik britanskoga ministarstva vanjskih poslova tvrdi da se Milošević sada sigurno neće povući. 'Ako itko vjeruje da se Milošević približava kompromisu, vara se. To je tipično za njega. On će sada davati dojam da surađuje, no ovoga smo puta odlučni da ga se riješimo. A na njemu je da nađe kako da mirno ode', kazao je 'The Telegraphu' jedan neimenovani visoki dužnosnik britanskoga ministarstva vanjskih poslova. Isti list donosi i analizu stanja na Kosovu, pitajući se u naslovu 'Kako smo dopustili da se to dogodi'. Autori tvrde da je problem u tome što se Kosovu, sve do proteklog tjedna, nije dogodio tzv. 'CNN- učinak'. Sve do sada znalo se da tisuće ljudi bježi pred srpskom vojskom, ali nije bilo slika ubijenih ljudi preko cijelih stranica i ekrana, sve do otkrića pokolja u Gornjem Obrinju i Golubovcu. NATO s odbrojavanjem počinje sutra, podsjeća u analizi 'The Telegraph', prenoseći riječi bivšeg zapovjednika UN-a u Bosni Michaela Rosea, kako su zračni napadi običan emotivni odgovor ako iza njih ne stoji politička strategija. A u uredničkom komentaru 'The Telegraph' posprdno zaključuje da su zapadne sile sada stvarno ljute, a Milošević zbog toga sigurno ne može spavati. Trebalo je pola stoljeća da se izgradi vojni ugled Zapada. Trebalo je manje od deset godina da ga se sruši, piše list, procjenjujući zašto se to dogodilo. 'Svako toliko Miloševićeva bi politika dovela do neugodnih slika na televiziji, zbog čega bi se, navodno, ljutili neki zapadne vođe, pa bi poslali nekoga od izaslanika kako bi pregovarao u to vrijeme. Nakon nekog vremena, stvarno bi nešto i poduzeli, uslijedilo bi ispaljivanje nekoliko NATO-ovih raketa, a Milošević bi ostajao tu gdje se nalazi. Naši političari moraju se naviknuti na važnost izgovorene riječi, jer prazna je prijetnja mnogo gora od nikakve', zaključuje 'The Daily Telegraph', tražeći da Zapad konačno završi s Miloševićem. Milošević je naučio kako manipulirati slabošću međunarodne zajednice, svaki put prekidajući nasilje kad mu se prijetnja vojnom intervencijom previše približi, zaključuje 'The Times'. Taj list u svojem uredničkom komentaru tvrdi da Milošević i sada, kad je svijet zgrožen slikama pokolja muškaraca, žena i djece na Kosovu, ipak ima manevarskog prostora. Nakon nekoliko mjeseci napada, Milošević je svojoj diplomaciji zapovijedio slatku ofenzivu na zapadne diplomate i medije, pozvavši promatrače da nadziru povlačenje vojske u kosovske vojarne, obećavajući istragu pokolja i pozivajući Annana da dođe u Beograd te čuje i srpsku stranu priče. Osim toga, piše 'The Times', Milošević dobro zna da Zapad rijetko stvarno napada ako mu nisu ugroženi interesi, a Kosovo nije Kuvajt, dodaje list, zaključujući kako oči javnosti nisu uprte samo na jugoslavenskog Predsjednika. U ovom slučaju, NATO je na suđenju jednako kao i srbijanski diktator. 'The Times' donosi i potresnu reportažu iz Obrinja, sela u kojemu su ovog tjedna otkrivena tijela ubijenih civila, vrlo slikovito opisujući izgled jedne ubijene žene i njezina djeteta, koje se najvjerojatnije ugušilo u majčinoj krvi, zaključuje list. Za Envera Deliju, oca te obitelji, moguća NATO-ova intervencija doći će prekasno, piše novinar, prenoseći priče svjedoka prema kojima su ubojice nosili policijske odore, a to navodi na zaključak da su to bili pripadnici posebnih policijskih postrojba. Najavljujući za srijedu odluku o zračnim napadima, 'The Times' otkriva da srbijanska policija ipak nije ubila svu Delijevu djecu. Odveli su ih u kilometar i pol udaljenu kuću jedne starice, pritom ubivši njezina muža. Zaprijetili su da će se vratiti i ubiti i staricu. Srećom po nju i Delijevu djecu, nisu održali obećanje. 'The Independent' donosi priču iz Ženeve. Točnije, iz kavane 'Priština', u kojoj se svakodnevno okupi stotinjak kosovskih Albanaca i koja je svojevrsno središte za novačenje, za odlazak u borbu. Novinari toga lista tamo su razgovarali s Bardilom Mahmutom, jednim od najviših dužnosnika Oslobodilačke vojske Kosova. On je zanijekao tvrdnje Beograda da je OVK poražen. Budući da su Srbi sada svuda, može ih se napadati sa svih strana, rekao je Mahmuti, dodajući kako je strategija OVK-a da Srbima nanosi maksimum štete u kombinaciji s frontalnim napadima i taktikom 'napadni i bježi'. Osvrćući se na nedavne pokolje, Mahmuti je kazao da su Albanci, kad su započinjali svoju borbu, znali da će biti posljedica. 'Ali naša je alternativa bila da živimo u beskrajnom paklu srpske vladavine. Izabrali smo patnju', kazao je Mahmuti, koji je 1981. godine osuđen na sedam godina zatvora. 'The Independentu' je otkrio i da je Lenjinova knjiga 'Što da se radi?', njihov vodič u taktici. Stvaranje stanične strukture tajno unovačenih pristaša bio je glavni način okupljanja pristaša. Mahmuti, koji se jednom tajno sastao i s američkim posrednikom Gelbardom, želi da NATO dozvoli Oslobodilačkoj vojsci Kosova da napadne Srbe, kao što se, kaže on, dogodilo s Kurdima i Sadamom. 'The Observer', nedjeljno izdanje 'The Guardiana', donosi veliki tekst o Miloševiću pod naslovom 'Ovaj ratni zločinac mora biti priveden na suđenje'. Kad su Ćelije spaljene, cijele noći nebo je svjetlilo jasnim, crvenim sjajem. Cijelog su se idućeg dana čule eksplozije. To se moglo dogoditi jučer, to je moglo biti na Kosovu. Ali nije. Bio je to 9. srpnja 1991. godine. Ćelije, mjesto južno od Osijeka u istočnoj Hrvatskoj, bilo je prvo spaljeno selo u bivšoj Jugoslaviji. Sedam godina i deset tisuća 'Ćelija' kasnije; sela i dalje gore, piše 'The Observer'. Nakon Slovenije, Hrvatske i Bosne, rat se vratio u Srbiju. Nakon sedam godina, četiri rata i četvrt milijuna mrtvih, ovaj naraštaj zapadnih diplomata i dalje Miloševića upozorava kako će vrlo brzo, ukoliko ne povuče svoje trupe, 'nešto' biti učinjeno. Milošević je najveća europska nepoznanica, tvrdi 'The Observer' u svojoj povijesnoj analizi Miloševićevog djelovanja. Podsjećajući na to da je njegov uspjeh počeo na Kosovu, gdje je prepoznao da je nacionalizam njegova karta za budućnost, list ipak tvrdi da će Milošević, ako i dobije kosovsku bitku, na kraju izgubiti rat. No prije svega, piše list, međunarodna zajednica mora učiniti više od prijetnja vojnim napadima, mora Miloševića dovesti u Haag, traži 'The Observer', ali ipak podsjeća da Zapad još nije spreman ići tako daleko. Ali argumenti da se Miloševića proglasi 59-im optuženikom haaškog suda, jačaju svakog dana. Sada je samo potreban akt dobre volje. Jer, ako diplomacija pristane na to da se sudi samo malim ribama, haaški će sud izgubiti svaku vjerodostojnost. I na kraju ovog pregleda britanskog tiska recimo da se Papinu posjetu Hrvatskoj i beatifikaciji kardinala Stepinca u današnjem britanskom tisku ne posvećuje nikakva pažnja. Hrvatska se ipak izborila za mali komadić britanskog tiska. U športskome prilogu 'The Observera' postavlja se pitanje koja je najbolja športska država na svijetu i poručuje: Zaboravite Amerikance, Ruse i Nijemce, a izdvajaju se tri države - Jamajka, Švedska i Hrvatska. (BBC) 050320 MET oct 98