ŠV 29. IX. NZZ: KOHL ZAKASNIO

ŠVICARSKA NEUE ZÜRCHER ZEITUNG 29. IX. 1998. Gorak odlazak velikog državnika "Nijedan njemački kancelar nije na početku svog mandata bio toliko izložen poruzi i ismijavanju kao Helmut Kohl. No, u reakcijama na kritiku i zloću, Kohl je već sredinom osamdesetih godina pokazao vrijednosti, koji će kasnije obilježiti njegove višekratne kancelarske mandate. Kohl, podrijetlom iz njemačke savezne zemlje Pfalz, ustrajno je i smišljeno išao svojim putem, djelomično pod dojmom često i osobnih omalovažavajućih prigovora, ali i pun samopouzdanja. Već krajem šezdesetih godina pružio je svoje antene u smjeru FDP, s kojim je napokon 1982. uspio sastaviti koalicijsku vladu. Njegovo samopouzdanje i iskustvom stečena pouka da stvari uvijek može preokrenuti u svoju korist vjerojatno su pridonijeli velikom propustu, koji je platio porazom na izborima i odlaskom s kancelarske dužnosti: propustio je trenutak kada je trebao srediti svoje poslove i predati kancelarsku dužnost već spremnom nasljedniku Schäubleu. Omamljen hibrisom uspješnog patrijarha, kancelar je podcijenio želju birača za promjenom. Birači su u demokratskim sustavima često nepravedni. Manje nagrađuju rezultate, postignute u prošlosti, a više putem biračkih listića očituju svoja očekivanja za budućnost. U Kohlovu slučaju nije neprimjereno povlačenje paralele s Winstonom Churchillom, kojeg su Britanci smijenili na izborima, nimalo impresionirani njegovom povijesnom bilancom. Poput Churchilla, i Kohl se uvijek smatrao Europljaninom. G. 1945. Kohl je imao 15 godina i rat je na njemu ostavio duboke tragove - vrlo se rano počeo zalagati za pomirenje s Francuskom. Dobar odnos s Parizom postao je konstanta njegove politike, baš kao i nastojanja, usmjerena na integraciju Europe i okrunjena definitivnim vremenskim rasporedom uvođenja eura. Kohl je svoju europsku politiku povezivao s jasnom odanošću NATO-u i, posebno, savezom s Amerikom. Stoga je odmah na početku prvog kancelarskog mandata, usprkos snažnom otporu, izborio raspoređivanje američkih raketa srednjeg dometa u Njemačkoj. Tako je Kohl s obje strane Atlantika uživao veliko povjerenje, čemu valja pribrojiti i dobre odnose, prvo s Gorbačovom, a potom i s Jeljcinom. Ubrao je i plodove svog ugleda s druge strane njemačkih granica, uspjevši izboriti međunarodnu potporu ponovnom ujedinjenju Njemačke - unatoč tihim dvojbama Francuske i Velike Britanije te ponajprije u pregovorima s Moskvom. U razgovorima s Gorbačovom Kohl je kultivirao svoju sklonost pripremanja političkih odluka kroz osobne odnose i neprekidno održavane kontakte - bilo telefonskim razgovorima s drugim premijerima ili u vlastitoj stranci posredstvom proširene mreže ljudi od povjerenja. Dok mu je vanjska politika pribavila ugled i kod protivnika, unutarpolitička bilanca bila je miješana. Osamdesetih je godina njemački kancelar imao jasan osnovni program, čija je istaknuta sastavnica bio u prvom redu ispravak pogrešaka socijalliberalne koalicije, počinjenih na području socijalne i gospodarske politike. No, u svakodnevnom su se radu javljale brojne smetnje. U posljednjem zakonodavnom razdoblju Kohl je, doduše, uspio povući određene reformske poteze, ali unutarpolitički je zamah splasnuo. Njegov stil vladanja, po kojem je konsenzus trebao sazrijevati na dugotrajnim savjetovanjima iza zatvorenih vrata, donio mu je kritike zbog navodno 'pasivnog odnosa' prema problemima. Njegova metoda vladanja otkrivala je u potpunosti stranačkog čovjeka, s velikim iskustvom strpljivog rada u tijelima vlasti, koji je prvo uspio pridobiti potporu ogranka CDU u saveznoj zemlji Rheinland- Pfalz i potisnuti s dužnosti premijera te pokrajine iz redova CDU, a potom, 1973., i preuzeti mjesto predsjedatelja vlastite stranke na saveznoj razini. Kohl je bio na čelu CDU 25 godina i obilježio je tu stranku kao nijedan drugi političar. Njegova uloga dominantnog vrhovnog poglavara koji je istodobno ugušio mnoge inicijative potisnula je proteklih godina u zaborav činjenicu da je u nekoliko navrata tek uz velike napore uspio nadvladati suparnike u vlastitoj stranci. Stvarni preokret u njegovim kancelarskim mandatima označilo je ponovno ujedinjenje Njemačke. U tom je kontekstu prije često osporavani kancelar stekao ulogu neosporenog državnika koji je - po vlastitim riječima, oslonjenim na Bismarcka - srčano uhvatio povijest za skute. Svojim planom od deset točaka Kohl je u studenom 1989. preuzeo vodstvo u politici vezanoj uz cjelovitu Njemačku i nije ga ispuštao iz ruku sve do pristupa DDR Saveznoj Republici Njemačkoj 3. listopada 1990. Odlučnije od koalicijskog partnera FDP i SPD-a Kohl je nakon pada Zida težio skorom ponovnom ujedinjenju, postavši glasnogovornikom velike većine istočnih Nijemaca, koji su sve svoje nade polagali u brzo pripojenje. U svom zvjezdanom trenutku Kohl je povezao siguran politički instinkt s pragmatizmom i smislom za povijesnu dimenziju trenutka. Kohl je posljednji predstavnik generacije političara koji su sami doživjeli katastrofu 1945. i potom pouke povijesti pretvorili u neposrednu maksimu vlastitog djelovanja. Njegov odlazak predstavlja smjenu generacija u više pogleda - povezuje se s razmatranjima o budućoj vanjskoj politici nove 'berlinske republike'", ističe novinar na kraju članka. 300426 MET sep 98