FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

DE 28. 9. DIE WELT: KOHL-SCHROEDER

NJEMAČKA DIE WELT 28. IX. 1998. Pobjeda šezdesetosmaša "27. rujna dan je pobjede generacije šezdesetosmaša. Schröder je prvi borac iz redova izvanparlamentarne oporbe, koji će preuzeti najvišu državnu dužnost. 'Marš kroz institucije' bio je uspješan, postrojba je stigla na sam vrh. No, Schröderova izborna pobjeda zapravo je strukturna pobjeda, a ne pobjeda šezdesetosmaške ideologije, koja je u međuvremenu u tišini bačena na smetlište. No, preokret je u mnogim slučajevima zamijenila neka vrsta svjetonazornog vakuuma. Pragmatizam za politiku popkulture. Takav razvoj događaja pridaje generacijskoj pobjedi šuplji prizvuk. Je li posrijedi pobjeda bez sadržaja? Nijedan kancelar Savezne Republike Njemačke nije dulje i politički uspješnije obavljao svoju dužnost od Helmuta Kohla. Kraj njegova mandata označava istodobno i kraj bonnske republike koju je oblikovao kao suverenu i stabilnu državu. Njegove će zasluge za Njemačku biti veće u povijesnoj retrospektivi nego u perspektivi dnevnopolitičke kritike. Čovjek tek na odlasku pokazuje kakav jest i kakav je bio. Odlazak Helmuta Kohla slavi se već dugo - u bujici knjiga i uvodnika u proteklih pola godine. Takvoj je atmosferi pridonio i sam Helmut Kohl. Usprkos snažnom angažmanu i impozantnoj fizičkoj snazi, očitovanoj tijekom posljednjih tjedana predizborne borbe, u njegove se rečenice neprimjetno uvukao zlatni jesenji sjaj osvrta u prošlost i oproštaja. Kohl je znao da se njegova politička era bliži kraju, ali htio je sići s pozornice kao pobjednik. Zato se borio svom snagom. S pozornice će sići kao dobar gubitnik. Zaslužuje zahvalnost za svoja postignuća i za svoje dostojanstvo. On koji je uvijek izvlačio korist iz podcjenjivanja doživio je preokret u svojoj karijeri u jesen 1996., prilikom proslave rekordno dugog mandata. Tom je prilikom čak doživio pohvale od 'Hamburških magazina', a ljevičari i intelektualci nehotice su mu ukazivali neobično poštovanje. Povijesna je poanta da se njegova sreća promijenila upravo kada prvi put nije bio podcijenjen već jednostavno samo cijenjen. Tada su kola krenula nizbrdo. Bilanca kancelarskih mandata Helmuta Kohla potpuno je jasna: odlučujuće postignuće - zato što ga nije moguće poništiti - jest dosljedna težnja prema njemačkom i europskom ujedinjenju, kao i ostvarenje i obrana tog cilja. U tom je pogledu Kohl nastupao kao jak politički vođa, povlačeći ispravne poteze čak i protivno raspoloženju većine. Kohl nije bio pasivac - taj je prigovor, uz onaj vezan za provincijalizam - jedan od najglupljih antikohlovskih klišeja. Kohl je u usporedbi s retroorijentiranim demoskopskim oportunizmom brojnih izazivača bio politički avangardist. Voditi znači predvoditi a ne kaskati. U istinski odlučujućim pitanjima Kohl je uvijek bio predvodnik. To je vrijedilo i za njegove vanjskopolitičke uspjehe: za nepokolebljivo, katkad gotovo jednostrano zalaganje za dobre njemačko-francuske odnose, poduprto istinskim osobnim prijateljstvom s Françoisom Mitterrandom; za poznavanje i relativnu kontrolu ruskih susjeda, obilježeno osobnim kontaktima; za produbljenje transatlantskog saveza koje je Kohl tako pravodobno ostvario da bojazni od klizanja na Istok u odlučujućem trenutku pada Zida nisu bile utemeljene; i na kraju za pouzdanu potporu izraelskoj državi, čija je posljedica bilo poboljšanje židovsko-kršćanskog dijaloga i u samoj Njemačkoj. Kohlove slabosti bile su koncentrirane na području unutrašnje sigurnosti te gospodarske i socijalne politike. Naime, kancelar i mjerodavni ministri povlačili su vrlo mlake poteze i na području suzbijanja kriminala i na području socijalnih reforma. Usprkos nepodlijeganju onome što je sam nazivao 'crvom sumnje', Helmut Kohl ipak je na kraju na tim područjima podlegao utjecaju neprekidne ljevičarske kritike. Standardni prigovor bila je 'socijalna hladnoća'. Ipak skloniji konsenzusu no što je sugeriralo njegovo katkad svadljivo ponašanje, kancelar je na tom području povremeno nastupao i djelovao previše neodlučno. U tom je pogledu vjerojatno kobne posljedice imao blizak odnos s Blümom jer je socijalna solidarnost bila prebačena na središnju državnu preraspodjelu sredstava umjesto na stvaranje pretpostavke za blagostanje, radna mjesta i socijalnu ravnotežu posredstvom većeg broja poticaja na veću učinkovitost u radu. Da je Kohl početkom posljednjeg mandata povukao odlučnije poteze, mogao je sam žeti plodove svog rada - i bio bi vjerojatno ponovno izabran za kancelara. Nije se spotaknuo o socijalnu hladnoću nego o pretjeranu dozu socijalne romantike. Gerhard Schröder mora nastaviti gdje je Kohl prerano stao. Valja sumnjati da će pritom izrasti u 'Clintonblaira'. Razlike su očigledne: Blair je promijenio svoju stranku, Schröder nije. Schröder ima u svojoj pozadini i iznad sebe tradicionalnog ljevičara Lafontainea, Clinton ga nema. Nadalje, i Blairov i Clintonov prethodnik stvorili su okvirne gospodarsko-političke uvjete iz kojih su ta dvojica državnika mogla izvući korist. To ne vrijedi za Gerharda Schrödera. Schröder nije imao Reagana ni Margaret Thatcher, čiju bi strogu tržišnu politiku mogao nastaviti, ali i socijalno oplemeniti. Schröder će sam morati obaviti nepopularni posao. U tom pogledu postoje dvije mogućnosti: prva mogućnost - Schröder će na samom početku na užas svoje stranke povući okrutne reformske poteze koje Kohl nije povukao ili ih zbog blokade Bundesrata (federativno ustavno tijelo, posredstvom kojeg njemačke savezne zemlje sudjeluju u zakonodavnom radu i upravljanju Savezom - op. prev.) nije mogao povući. U sljedećoj fazi trebao bi stabilizirati zemlju i sebe. Druga mogućnost: Schrödera će povući Lafontaineov vrtlog, a Njemačka će se izolirati od procesa globalizacije i postati kriznom regijom. Sljedećih godina Njemačka će u prvom redu trebati sniženje poreza koje će poticati ulaganja i otvarati nova radna mjesta; zatim temeljitu reformu socijalnog sustava; dosljedno reguliranje doseljeničkog pitanja u duhu ljudskih prava; sigurnosnu politiku, orijentiranu na žrtve, kao i reformu obrazovnog sustava, usmjerenu na postizanje što boljih radnih rezultata (...)", zaključuje Mathias Döpfner na kraju komentara. 290245 MET sep 98

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙