US NYT 28. 9. SAMOODREĐENJE

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 28. IX. 1998. Woodrow Wilson živi "Nakon Prvoga svjetskog rata, predsjednik Woodrow Wilson imao je idealističku predodžbu zvanu 'samoodređenje naroda': državne bi granice trebale biti ocrtane oko naroda koji dijele jezik i kulturno naslijeđe. Jedan naraštaj kasnije, uoči nacističke agresije, Churchill i Roosevelt učinili su 'samoodređenje' dijelom Atlantske povelje", piše William Safire. "Zvuči izvrsno, no to je suprotno prirodnom nagonu svake države da održi svoju cjelovitost. Sjedinjene su Države pobijedile u građanskom ratu da bi se oduprle odcjepljenju. Suprotno tomu, Sovjetski je Savez izgubio moć da zadrži Ukrajinu i ostatak svog carstva. Srbija danas želi zadržati povijesni dio svog teritorija zvan Kosovo. No 9 od 10 ljudi koji tamo žive etnički su Albanci. Oni se žele odcijepiti od srpske represivne vladavine i sami odlučiti o vlastitoj političkoj budućnosti. Ne iznenađuje što Srbija kaže ne. Nazivajući pobunu u području terorizmom, Srbi su pod Slobodanom Miloševićem prognali četvrtinu milijuna Kosovara iz njihovih domova; njih 50.000 živi u šumama te će se morati suočiti s predstojećom zimom. Kao rezultat, svjetsko javno mnijenje Miloševića prikazuje poput demona. To je razumljivo; budući da je u Bosni provodio etničko čišćenje u nacističkom stilu, on se pokazao demonskim. No neovisna Bosna, koju je Srbija napala, nije srpski teritorij poput Kosova. Svijet ne može Miloševiću reći da se povuče ili... Sve što svijet može učiniti jest da mu kaže da Kosovarima pruži više autonomije. No on kaže ne, on guši pobunu. (...) Kosovari se, pod opsadom, okreću UN-u za zračni zaklon njihovoj pobuni; UN se okreće Europi; Europljani se okreću Sjedinjenim Državama, a Sjedinjene se Države okreću uokolo. Ministar obrane William Cohen kaže da će, ako Milošević ne prestane, NATO reagirati. (...) Srbi su odgovorili iskaljivanjem bijesa na 'luftetare', ili pobunjenike, i to spaljivanjem njihovih sela. Tu prastara moć države da uguši pobunu nailazi na snage neprihvatljivih patnji, koje karakteriziraju ovaj naraštaj. Clintonova će vlada, suočena s mogućnošću televizijskih emisija o desecima tisuća smrzavajućih izbjeglica, na kraju narediti raketne napade na srpska uporišta, s izbjegavanjem žrtava. Ukoliko to ne odvrati Beograd, zračni će napadi pogoditi srpske baze i zračna polja oko Prištine. Milošević će zatim obustaviti svoj rat protiv civila dok naša pažnja ne odluta. To je ono što se dogodilo nakon naše 'pobjede' nad Sadamom Huseinom. Tek kad smo na televiziji vidjeli ljudsku tragediju kurdskog naroda, s njihovim biblijskim egzodusom, od Sadamove prijetnje istrebljenjem otrovnim plinom, stvorili smo za njih pribježište u sjevernom Iraku - ograničavajući zapravo irački suverenitet, u toj 'zoni zabrane leta'. Tako je, bez službene najave, zapadni svijet odredio smjer nove politike: ako je dovoljno civilnih života u opasnosti od izglađivanja ili masakra te ako intervencija zračnih snaga može pomoći (a Sjedinjene Države preuzmu vodstvo), tad će savez država nevoljko djelovati i nametnuti privremeno, de facto samoodređenje. Hrabri novinar s Kosova stigao je neki dan u moju redakciju. Veton Surroi (37), urednik neovisnog dnevnika Koha Ditore, vidio je kako policija tuče njegovo osoblje, kako srpska vojska granatira kuće nekih od njih. Stoga prošla američka obećanja da se 'Bosna neće ponoviti' njemu ništa ne znače. On se naziva 'postpesimistom', kao što bi Bob Dylan rekao, jer vjeruje da 'čak i kad ti se svijet raspada, moraš stvoriti neki put naprijed'. On je dovoljno razuman da se zalaže za autonomiju prije nego za neovisnost: 'pitanje statusa ne može se riješiti u danu.' Sad je potrebna nova politika razvojnog samoodređenja koja s vremenom može biti unaprijeđena ili prilagođena. Neki vođa mora oblikovati i prodati novi oblik zajedničkog suvereniteta, tertium quid da izgladi pobune i dezaktivira etničke sukobe ne samo na Kosovu već i drugdje gdje ne može biti jasnog pobjednika - od Iraka do istočnog Timora i zapadne obale. Povijest iščekuje tog novog praktičnog i sofisticiranijeg Wilsona, čak i ako mi sad moramo oštro djelovati da spriječimo neprihvatljive patnje." 290241 MET sep 98