FRANCUSKA-LIBERATION OD 28.9.98. EUROLAND

FRANCUSKA LIBERATION 28. IX. 1998. Euroland još bez glave i glasa "Nije lako odreći se užitka međunarodnih skupova. Petnaestorica ministara gospodarstva i financija koji su se u petak i subotu okupili u Beču, zacijelo su nasmijali Amerikance, nezasitne svjedoke europskih svađa i nejasnoća. Nepuna tri mjeseca prije uvođenja eura, 1. siječnja 1999., naši se veliki bankari nisu uspjeli dogovoriti glede osobe koja će vani predstavljati Euroland. Jedino što su na tom 'neslužbenom' susretu uspjeli načiniti, jest da su predložili - Njemačka se opet nije složila - da se poveća broj novih naslonjača i pomoćnih sjedala u međunarodnim tijelima kao što je G7 na razini ministara financija, budući da se nitko nije htio odreći svoga naslonjača. Suočeni s jakom američkom navalom, Europljani žele postrojiti meksičku vojsku... Međutim, problem bi trebao biti dosta jednostavan: jedanaest zemalja Europske unije koje će imati isti novac, trebaju se dogovoriti tko će ih predstavljati u međunarodnim gospodarskim i financijskim tijelima. S eurom se pruža lijepa prigoda da se napokon odgovori na podrugljivo pitanje bivšeg američkog državnog tajnika Henryja Kissingera: 'Europa, koji je to broj telefona?' Jer moć znači i jedan glas, jedan telefonski broj. Zdrava je pamet htjela da predsjednik Eura 11, neslužbenog tijela koje okuplja ministre financija zemalja u zoni eura, ima sjedište u G7 na razini ministara financija zajedno s Wimom Duisenbergom, predsjednikom Središnje europske banke (SEB). To je krajnja točka. Naravno, prije skupova G7, jedanaestorica će udesiti svoja glazbala. Ali, eto: Njemačka, Francuska i Italija, jedine zemlje Eurolanda koje su trenutno zastupljene u G7, ne žele se odreći svog naslonjača u onome što će postati G5 (SAD, Kanada, Velika Britanija, Euroland, Japan). U početku je francuski ministar Dominique Strauss-Kahn predlagao da se ove tri zemlje izmjenjuju na dužnosti službenog predstavnika. Isključeni se nisu složili. Tako se u Beču Dominique Strauss-Kahn vratio unatrag i predložio da predsjednik Eura 11 sudjeluje na sjednicama G7, ali samo kada je riječ o europskom novcu. Čime bi se G7 pretvorio u veseli vodvilj. Zamislimo prizor: na sjednici G7, predstavnici 'velike' europske trojice se dogovaraju i zaključuju da u raspravu treba uključiti predsjednika Eura 11, primjerice Luksemburžanina ili Portugalca. Nešto kasnije, prelazi se na drugu temu. U tom trenutku Njemačka, za razliku od dvojice drugih partnera, kaže da se pitanje više ne tiče predsjednika Eura 11. Nakon usiljene razmjene mišljenja između partnera (jer granica između pitanja u svezi s eurom i drugog nije nikada tako jasna), Portugalac mora izići uz podrugljive poglede Anglosasa... Francuski prijedlog nipošto neće biti prihvaćen. Jer Njemačka drži da sudjelovanje predsjednika Eura 11 nije poželjno. Budući da su za Bonn gospodarske politike u djelokrugu države, opravdana je samo Duisenbergova nazočnost. Drugi razlog nesloge je sudbina gospode Tricheta, Tietmeyera i Fazia, guvernera francuske, njemačke i talijanske središnje banke u G7. Kako je sigurno da će predsjednik SEB-a imati sjedište u G7, francuska je vlada u početku predlagala da ova trojica ostanu kod kuće. To bi bilo normalno. Na to je Jean-Claude Trichet, guverner francuske banke, u Beču oštro odgovorio u nazočnosti Dominiquea Strauss-Khana: 'Ni Hans Tietmeyer ni ja nećemo pristati da sudjelujemo na skupovima G7'. Razlaz!", piše Jean Quatremer. 290235 MET sep 98