ES 27. IX EL MUNDO-C. WESTENDORP

ŠPANJOLSKA EL MUNDO 27. IX. 1998. "Nacionalizmi su nezasitni" Novinarka lista Ana Romero razgovarala je s Carlosom Westendorpom, visokim predstavnikom međunarodne zajednice zaduženim za provođenje civilnog dijela Daytonskog sporazuma. "U glavnom gradu republike srpske, u Banjoj Luci, visoki predstavnik želi se okupati. Ali to nije tako jednostavno. Vođa osiguranja Ramon za taj pothvat mora pozvati četvoricu tjelesnih čuvara koji ga već godinu dana prate kao priljepci. Jedan ispred njega, jedan iza, a ostali na vratima. Tako je to u toj maloj balkanskoj državi, koju su tri godine razdirali građanski rat i etničko čišćenje. 'Diktatore, nećeš doživjeti kraj svojega mandata', piše na pamfletima koje srpski ekstremisti šalju u Westendorpov ured u Sarajevu. Već nešto manje od godinu dana, od trenutka kad je sletio u sarajevsku zračnu luku, svako njegovo putovanje izgleda kao u nekom američkom akcionom filmu. Sve je puno automatskih pušaka, pištolja, oklopljenih automobila, džipova, prijenosnih radio- uređaja i visokih, snažnih mladića. I svi su stigli 'sa sjevera'. Drugim riječima, svi su iz Baskije. Ima ih dvadeset, i pripadnici su najelitnijeg dijela Guardie Civil, zvanog Grupos Antiterroristas Rurales (GAR). Smjenjuju se svakih devet mjeseci zbog, kako kažu, posla punog stresova. U takvom ratničkom okruženju radi Carlos Westendorp, star 61 godinu. On je prije nizak nego visok, savršeno odjeven, i izgleda čudno krhko, okružen takvim mišićavcima. Ako u ovome trenutku postoji neki Španjolac koji nešto zna o rješavanju sukoba između braće, ono što i mi u Španjolskoj sada počinjemo nazirati, onda je to Charlie West. Diplomat po struci, ministar vanjskih poslova posljednje vlade Felipea Gonzaleza, Westendorp je u Bosni i Hercegovini čovjek SAD-a i Europske unije. A u toj planinskoj zemlji, rođenoj prije tri godine zahvaljujući sporazumu potpisanome u Daytonu, prisilno zajedno žive Srbi, Hrvati i muslimani. Riječ je o tri slavenska naroda koje spaja isti jezik, razdvaja vjera, a to ide čak do fanatizma. Prije jedanaest godina Srbin imenom Slobodan Milošević zapalio je plamen prastarih mržnji između ta tri naroda, nakon četiri desetljeća života u uspavljujućem komunističkom sustavu. Međunarodna je zajednica vatru poticala svojom usporenošću. A uspaljeni nacionalizam učinio je sve ostalo: 200 tisuća mrtvih i najgori ratni zločini koji su u Europi počinjeni od svršetka Drugog svjetskog rata. Sada u Bosni živi 3,6 milijuna ljudi. A preostalih dva milijuna i dalje se ne usuđuje vratiti svojim kućama. Najgore je to što je poslije tri godine i 27 milijarda dolara štete, prema nekim procjenama, prije samo 48 sati u republici srpskoj pobijedio srpski ultranacionalist Nikola Poplašen. 'Nacionalizmi su nezasitni, kaže Westendorp, pijuckajući limunadu u jednom muslimanskom restoranu turske četvrti u Sarajevu, u kojoj je konzumiranje alkohola strogo zabranjeno. 'Tako dugo dok ne postignu svoj krajnji cilj, a to je nezavisnost, odvajanje ili uništavanje drugoga. U načelu, nacionalizam, kad se temelji na isključivosti, traži neprijatelja kako bi ga mogao uništiti. Umjereni je nacionalizam drugačiji, on želi potvrditi svoj identitet, ali pristaje na suživot s drugim'. 'Bit nacionalizma jest stalno nezadovoljstvo', nastavlja Westendorp uspoređujući tri vrste europskih nacionalizama: irski, baskijski i balkanski. A pri tom argumente posuđuje iz vrlo uspješne knjige Jona Jauristia: 'Svi imaju istu motivaciju: famoznu melankoliju, a to je sasvim suprotno od tuge. Meni se čini da je to lucidno gledanje. Tuga, to je kad čovjek plače za nečim što je stvarno izgubio. A melankolija, kad oplakuješ nešto za što vjeruješ da si izgubio, a to je dosta različito, neka davna nezavisnost, na primjer. Svi nacionalizmi imaju jednaku strukturu'. - Koja je razlika između nacionalizama u ovom dijelu Europe i onih u Španjolskoj? = Ja vidim postojanje razlike, u našu korist, na sreću. Ako pretpostavimo da Katalonija i Baskija dobiju tako visoku razinu nezavisnosti kakva postoji ovdje, u njima ne bi bilo razlikovanja građana. Rođen si u narodu u kojemu si rođen, kao u krvi, imaš tu i tu krvnu skupinu i gotovo, iako sam nedavno vidio u nekim dijelovima Baskije da se počinje javljati etničko čišćenje'. Westendorp vjeruje i da je dijalog 'jedino rješenje za tu vrstu problema'. 'Na sreću, izgleda da se u Španjolskoj javljaju znakovi spremnosti za dijalog, unatoč tome što bismo morali biti sumnjičavi, budući da je primirje u sumnjivoj fazi, na samo mjesec dana od održavanja izbora'. U Bosni i Hercegovini, podijeljenoj na dva dijela poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma, s republikom srpskom na jednoj i hrvatsko-muslimanskoj federaciji na drugoj strani, taj dijalog i dalje nije 'spontan'. 'Ovdje sam primijetio strah i mržnju. U Španjolskoj poslije rata, sjećam se da su u nekim četvrtima djecu onih koji su izgubili nazivali 'crvenima'. Ali crvenih nije bilo u Španjolskoj. A ovdje ih prisiljavamo da žive zajedno samo dvije godine poslije završetka rata.' (...) Budući da je već 32 godine u diplomaciji, mnogo je fotografija u njegovu uredu, blizu središta Sarajeva. U njemu možemo vidjeti fotografije mnogih svjetskih vođa. No, najviše je onih na kojima je njegov trogodišnji sin Lucas, njegovo treće dijete, kojega je dobio u drugom braku. I jedna s posebnom posvetom, a na njoj je Madeleine Albright, američka državna tajnica, koja mu želi 'sve najbolje' u poslu koji mnogi nazivaju 'nemogućim'. Ali ako i nije nemoguć, sasvim sigurno je 'najstresniji' koji je Westendorp dobio u svojoj dugoj karijeri. Britanski 'The Economist' naziva ga potkraljem. 'Što više problema rješavaš, vidiš da ih ima još više za riješiti', kaže Westendorp. (...) Ali, koliko vremena Zapad još može činiti ono što je već deset puta premašilo Marshallov plan? 'Ne možemo ovdje izdržati jako dugo, ali ćemo izdržati dosta vremena. Mir je jeftiniji od rata', zaključuje Westendorp. 'Osuđeni smo na to da ostanemo tako dugo dok se ne stvore minimalni uvjeti za pomirbu. Koliko vremena treba za to?. Ne znam. Teško je to reći'". 280213 MET sep 98