RFI 24.IX. REAKCIJE BG

FRANCUSKI MEĐUNARODNI RADIO - RFI 24. IX. 1998. Iz Beograda izvješćuje Stojan Cerović: "Vijest iz New Yorka da je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda donijelo oštru rezoluciju o Kosovu, u Beogradu je u medijima prenijeta s uočljivim naporom da joj se umanji značenje. U režimskim medijima rezolucija je selektivno prepričana tako da se može razabrati samo da se zahtijeva prekid paljbe i miroljubivo rješenje, uz naglašavanje da se od rukovodstva kosovskih Albanaca zahtijeva da osudi terorizam i odbaci nasilje. Prešućuje se dio rezolucije u kojemu se od Jugoslavije traži zaustavljanje svih operacija protiv civilnog stanovništva i povlačenje snaga koje provode represiju. U službenim komentarima ističe se da rezolucija ne spominje mogućnost uporabe sile protiv Jugoslavije, a kao potvrda navode se pomalo neodređene izjave ruskog ministra vanjskih poslova, kao i kineskog veleposlanika pri Ujedinjenim narodima, koji se jedini suzdržao od glasovanja o rezoluciji. Međutim, najvažnije je to da domaćoj javnosti nije rečeno da je rezolucija donijeta na temelju člana 7. Povelje Ujedinjenih naroda, koja odobrava uporabu sile u slučajevima ugrožavanja regionalnog mira i sigurnosti. Budući da se u zapadnim komentarima koje prenose nezavisni mediji ističe da je učinjen velik korak i da su vrata NATO-ovoj intervenciji sada otvorena, jugoslavenski ministar vanjskih poslova Živadin Jovanović očito nije uvjerio nikoga da se na Kosovu stanje popravilo i da nema razloga za donošenje takve rezolucije. Ali ovdašnjim medijima njegove izjave o suverenitetu i miroljubivosti SR Jugoslavije imaju prednost u odnosu na rezoluciju Vijeća sigurnosti. U takvu kontekstu, vijest da je NATO počeo pripreme za moguće zračne napade protiv SR Jugoslavije zvuči neobjašnjivo agresivno i neopravdano. Sad će, vjerojatno, uslijediti i izazivačke izjave ovdašnjih militantnih ekstremista, poput potpredsjednika srbijanske vlade i šefa radikala Vojislava Šešelja, koji je i do sada prijetio izjavama da Srbija može nanijeti NATO-u gubitke dovoljne da obeshrabre intervenciju. Takve izjave mogu samo izazvati NATO, a malo je vjerojatno i da će uskoro doći do prekida sukoba na Kosovu. I kad bi srpska strana bila spremna na to, nakon takve rezolucije Oslobodilačka vojska Kosova će svakako biti ohrabrena za nastavak akcija. Borbe bi se, dakle, mogle čak i pojačati, unatoč tome što u Beogradu svakako ima i realnog straha od intervencije. I sam Milošević uvijek je ranije reagirao na ozbiljne prijetnje i znao se povući, ali sada to neće biti lako. Srbija je duboko zaglibila u ekstremizam i svaki ustupak izgledao bi kao kukavičluk i izdaja. Službeni komentari ističu da Zapad pokušava razbiti i ovu Jugoslaviju i Srbiji oteti Kosovo. Šešelj u vezi s rezolucijom, u kojoj se zahtijeva povlačenje policijskih snaga s Kosova, kaže da će Srbija sama odlučivati koliko je gdje potrebno policije te da će braniti svaki pedalj svojeg teritorija. Međutim, istovremeno se mogu čuti i uvjeravanja da se stanje na Kosovu ubrzano normalizira, što govori o tome da u vrhu vlasti ima neslaganja oko toga kako odgovoriti na ozbiljnu prijetnju NATO-ovom intervencijom. Ta prijetnja, i sama moguća intervencija, mogle bi utjecati na strukturu ovdašnje vlasti otvarajući sukob između popustljive i ratoborne struje, a to znači između Miloševića i Šešelja. Ali za sada izgleda vjerojatnije da će se oni ipak nastaviti držati zajedno, vezani zajedničkim interesom: samoodržanjem. To znači da će i Miloševićevi ljudi pojačati borbenu retoriku, ako se ocijeni da prijetnje nisu dovoljno ozbiljne, tj. da će se Šešelj smiriti ako se uvjeri da do intervencije stvarno može doći. Prazna prijetnja bila bi najgori potez međunarodne zajednice i za prilike na Kosovu i za budućnost same Srbije." (RFI) 250340 MET sep 98