FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

NJEMAČKA 22. IX. RDW: MEĐ. NOVINARI NE ŽELE TIJELO ZA PRITUŽBE NA IZVJEŠćIVANJE

NJEMAČKI RADIO - RDW Program na njemačkom jeziku 22. IX. 1998. Samokontrola ili utjecaj? "Ciljevi su na prvi pogled djelovali sasvim razumno. Što prigovoriti okupljanju predstavnika medija iz cijelog svijeta radi utvrđivanja zajedničkih standarda poštenog, odgovornog novinarstva? Nadalje, ne bi li u vrijeme sve globaliziranijih medija bilo logično na međunarodnoj razini uvesti mehanizam koji bi ispitivao pritužbe o pogrešnom ili iskrivljenom izvješćivanju, ocjenjivao ga i po potrebi brinuo za ispravke? Tri su dana predstavnici medija iz 33 zemlje raspravljali o tim temama na međunarodnoj konferenciji 'World Association of Press Councils' u Istanbulu. No, rezultat djeluje skromno i ne zadovoljava domaćine. Većina izaslanika odbila je incijativu o prihvaćanju novog međunarodnog etičkog kodeksa o novinskom izvješćivanju kao i osnivanje međunarodnog tijela za pritužbe, za što su se zalagali ponajprije izaslanici iz Turske, Indije i Australije. Iz SAD-a je već za vrijeme priprema upućena žestoka kritika na račun konferencije i njezina dnevnog reda. Cilj te manifestacije uglavnom je usmjeren protiv slobode novinstva, ocijenilo je udruženje 'American Society of Newspaper Editors'. Ta je ocjena zacijelo pretjerana budući da pisanim dokumentima utvrđena radna načela novinara i novinskih vijeća na nacionalnoj razini postoje danas već u brojnim zemljama, pa i u SAD-u. Ako su uistinu nezavisna, ta tijela uglavnom rade i koristan posao - primjer je Njemačko novinsko vijeće, koje se oslanja na izdavačke i novinarske udruge. To se vijeće na smatra samo interesnim udruženjem za obranu slobode novinstva od utjecaja države i gospodarstva već djeluje i kao neka vrsta tijela za samokontrolu, upućujući, primjerice, kritike tiskanim medijima koji u svojim izvješćima diskriminiraju manjine ili bez dokazanog javnog interesa narušavaju intimnu sferu pojedinaca. Ne treba potcijeniti već i sam preventivni učinak takvog sustava. Gotovo sve njemačke izdavačke kuće preuzele su obvezu objavljivanja kritika Njemačkog novinskog vijeća, što većina novina i časopisa, naravno, nastoji izbjeći. Ukoliko bi postojali uvjeti za njegovu odgovornu uporabu, takav bi mehanizam zacijelo bio poželjan i na međunarodnoj razini - već zato što iskrivljeno izvješćivanje može opteretiti odnose naroda i država čak i izvan okvira oružanih sukoba. Primjer su tursko- njemački odnosi u kojima često dvojbenu ulogu igraju upravo mediji. Primjerice, u njemačkim je novinama povremeno sugerirano da su svi Kurdi u Turskoj izloženi državnom progonu. I obratno - turski listovi često ne zaziru od paušalnog optuživanja Nijemaca za rasizam. Primjerice, turski su listovi 1997. g., nakon podmetanja požara u turskoj stambenoj zgradi u Krefeldu, tvrdili da su to zlodjelo počinili neonacisti. Prikazali su to na svojim naslovnim stranicama kao, doslovno, 'novi vrhunac njemačkog neprijateljstva prema strancima', optuživši njemačku vladu da sjedi prekriženih ruku. No, kad se neposredno nakon toga pokazalo da se iza navodnih neonacističkih napada zapravo krije turska obiteljska tragedija, ta je činjenica po mišljenju turskih listova zaslužila tek nekoliko redaka, ali nipošto ne i ispriku. Jednostavno im nije bila dovoljno važna dok je njemačka javnost reagirala ljutnjom. Na takve, nacionalno različite perspektive, pozvala se u Istanbulu većina zastupnika europskih medija, koji su se strogo usprotivili međunarodnom tijelu za pritužbe na sporna medijska izvješća. Takav stav djelomice je razumljiv. Naime, na kraju bi od takve ustanove korist mogle imati upravo zemlje koje je međunarodno novinstvo pribijalo na stup srama zbog nedostataka u glede poštovanja ljudskih prava ili zbog politike prema manjinama, i pokušale ih iskoristiti kao polugu protiv neuglednog izvješćivanja. Pritom valja napomenuti da su i one bile nazočne na istanbulskoj konferenciji posredstvom svojih izaslanstava - primjerice, Nigerija, Sirija i Bangladeš, ali i domaćin Turska, gdje još uvijek postoje ozbiljna ograničenja slobode novinstva, a brojni novinari još odlaze u zatvor zbog takozvanih delikata mišljenja. Utoliko je održavanje takve konferencije u Istanbulu bilo ohrabrujući signal. Istodobno je pozornost privukla pojedinost da je tursko novinsko vijeće, kao domaćin, verbalno nastojalo držati državu na udaljenosti, ali je kao govornik često pozivalo brojne visoko rangirane turske političare. Oni su pak u prvom redu nastojali obraniti ili relativizirati ono što su europski izaslanici žigosali kao represiju ponaprije lijevih i kurdskih novinara. Premijer Mesut Yilmaz zastupao je stajalište da su većina uhićenih novinara u Turskoj teroristi, prigovorivši da zapadni novinari nisu posvećivali dovoljno pozornosti toj činjenici. Time je Yilmaz jasno naznačio što konkretno očekuje od međunarodnog arbitražnog tijela, odnosno od instancije za pritužbe u slučaju spornog medijskog izvješćivanja", napominje na kraju komentara Rainer Sollich. 230017 MET sep 98

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙