NJEMAČKI RADIO - RDW
Program na njemačkom jeziku
22. IX. 1998.
Samokontrola ili utjecaj?
"Ciljevi su na prvi pogled djelovali sasvim razumno. Što
prigovoriti okupljanju predstavnika medija iz cijelog svijeta radi
utvrđivanja zajedničkih standarda poštenog, odgovornog
novinarstva? Nadalje, ne bi li u vrijeme sve globaliziranijih
medija bilo logično na međunarodnoj razini uvesti mehanizam koji bi
ispitivao pritužbe o pogrešnom ili iskrivljenom izvješćivanju,
ocjenjivao ga i po potrebi brinuo za ispravke?
Tri su dana predstavnici medija iz 33 zemlje raspravljali o tim
temama na međunarodnoj konferenciji 'World Association of Press
Councils' u Istanbulu. No, rezultat djeluje skromno i ne
zadovoljava domaćine. Većina izaslanika odbila je incijativu o
prihvaćanju novog međunarodnog etičkog kodeksa o novinskom
izvješćivanju kao i osnivanje međunarodnog tijela za pritužbe, za
što su se zalagali ponajprije izaslanici iz Turske, Indije i
Australije.
Iz SAD-a je već za vrijeme priprema upućena žestoka kritika na račun
konferencije i njezina dnevnog reda. Cilj te manifestacije
uglavnom je usmjeren protiv slobode novinstva, ocijenilo je
udruženje 'American Society of Newspaper Editors'. Ta je ocjena
zacijelo pretjerana budući da pisanim dokumentima utvrđena radna
načela novinara i novinskih vijeća na nacionalnoj razini postoje
danas već u brojnim zemljama, pa i u SAD-u. Ako su uistinu
nezavisna, ta tijela uglavnom rade i koristan posao - primjer je
Njemačko novinsko vijeće, koje se oslanja na izdavačke i novinarske
udruge. To se vijeće na smatra samo interesnim udruženjem za obranu
slobode novinstva od utjecaja države i gospodarstva već djeluje i
kao neka vrsta tijela za samokontrolu, upućujući, primjerice,
kritike tiskanim medijima koji u svojim izvješćima diskriminiraju
manjine ili bez dokazanog javnog interesa narušavaju intimnu sferu
pojedinaca.
Ne treba potcijeniti već i sam preventivni učinak takvog sustava.
Gotovo sve njemačke izdavačke kuće preuzele su obvezu
objavljivanja kritika Njemačkog novinskog vijeća, što većina
novina i časopisa, naravno, nastoji izbjeći.
Ukoliko bi postojali uvjeti za njegovu odgovornu uporabu, takav bi
mehanizam zacijelo bio poželjan i na međunarodnoj razini - već zato
što iskrivljeno izvješćivanje može opteretiti odnose naroda i
država čak i izvan okvira oružanih sukoba. Primjer su tursko-
njemački odnosi u kojima često dvojbenu ulogu igraju upravo mediji.
Primjerice, u njemačkim je novinama povremeno sugerirano da su svi
Kurdi u Turskoj izloženi državnom progonu.
I obratno - turski listovi često ne zaziru od paušalnog optuživanja
Nijemaca za rasizam. Primjerice, turski su listovi 1997. g., nakon
podmetanja požara u turskoj stambenoj zgradi u Krefeldu, tvrdili da
su to zlodjelo počinili neonacisti. Prikazali su to na svojim
naslovnim stranicama kao, doslovno, 'novi vrhunac njemačkog
neprijateljstva prema strancima', optuživši njemačku vladu da
sjedi prekriženih ruku. No, kad se neposredno nakon toga pokazalo
da se iza navodnih neonacističkih napada zapravo krije turska
obiteljska tragedija, ta je činjenica po mišljenju turskih listova
zaslužila tek nekoliko redaka, ali nipošto ne i ispriku.
Jednostavno im nije bila dovoljno važna dok je njemačka javnost
reagirala ljutnjom.
Na takve, nacionalno različite perspektive, pozvala se u Istanbulu
većina zastupnika europskih medija, koji su se strogo usprotivili
međunarodnom tijelu za pritužbe na sporna medijska izvješća. Takav
stav djelomice je razumljiv. Naime, na kraju bi od takve ustanove
korist mogle imati upravo zemlje koje je međunarodno novinstvo
pribijalo na stup srama zbog nedostataka u glede poštovanja
ljudskih prava ili zbog politike prema manjinama, i pokušale ih
iskoristiti kao polugu protiv neuglednog izvješćivanja. Pritom
valja napomenuti da su i one bile nazočne na istanbulskoj
konferenciji posredstvom svojih izaslanstava - primjerice,
Nigerija, Sirija i Bangladeš, ali i domaćin Turska, gdje još uvijek
postoje ozbiljna ograničenja slobode novinstva, a brojni novinari
još odlaze u zatvor zbog takozvanih delikata mišljenja.
Utoliko je održavanje takve konferencije u Istanbulu bilo
ohrabrujući signal. Istodobno je pozornost privukla pojedinost da
je tursko novinsko vijeće, kao domaćin, verbalno nastojalo držati
državu na udaljenosti, ali je kao govornik često pozivalo brojne
visoko rangirane turske političare. Oni su pak u prvom redu
nastojali obraniti ili relativizirati ono što su europski
izaslanici žigosali kao represiju ponaprije lijevih i kurdskih
novinara. Premijer Mesut Yilmaz zastupao je stajalište da su većina
uhićenih novinara u Turskoj teroristi, prigovorivši da zapadni
novinari nisu posvećivali dovoljno pozornosti toj činjenici. Time
je Yilmaz jasno naznačio što konkretno očekuje od međunarodnog
arbitražnog tijela, odnosno od instancije za pritužbe u slučaju
spornog medijskog izvješćivanja", napominje na kraju komentara
Rainer Sollich.
230017 MET sep 98
NBA: Zubac vrlo dobar u rekordnoj pobjedi LA Clippersa
Britanski premijer doputovao u Kijev, sastaje se sa Zelenskijem
Australian Open: Swiatek ekspresno
AO: Pavić i Dodig prošli prvo kolo, Mektić ispao
NBA: Rezultati
NHL: Rezultati
Nastavljena potraga za djetetom u Savi
Netanyahu zahvalio Trumpu i Bidenu na pomoći u jamčenju primirja i dogovoru o taocima
SKV: Svijet uz kavu
Borba protiv požara u Los Angelesu napreduje, jaki vjetrovi jenjavaju