21. IX. LIBERATION - O RUSKOJ I AZIJSKOJ FINANCIJSKOJ KRIZI

FRANCUSKA LIBERATION 21. IX. 1998. Rusija, Azija "Pogrešno se ponekad uspoređuju ruska i azijska kriza, iako je ova druga ubrzala pojavu one prve. Azijske su države žrtve prevelikog oduševljenja koje je pobudio njihov vrtoglavi gospodarski rast devedesetih godina. Nitko nije želio zaostajati u utrci onih koji će im posuditi novac. Od svega toga nastao je spekulantski balon od sapunice koji je napuhao i vrijednost nekretnina i dionica na burzama, sve dok se sve to zajedno nije rasprsnulo. Najbolji povijesni presedan za taj događaj jest razuzdani gospodarski rast u SAD-u dvadesetih godina, rast "Velikog Gatsbya", koji je završio na isti način. Propast, stečaji, kriza likvidnosti i nezaustavljivo smanjivanje gospodarske aktivnosti. New Deal je rođen u tom kaosu. Uz opasnost da nas smatraju naivnim optimistima, možemo očekivati da Azija i sama krene tim putem, prema stvaranju Države-Providnosti i ulasku u socijalnu demokraciju kao što je naša. Rusija je u drugačijoj situaciji. Krizu nije izazvalo preveliko oduševljenje, nego preveliko nepovjerenje. Ona nije imala velikog priljeva kapitala, nego je morala ratovati protiv sisanja krvi ruskih spekulanata koji su velike količine novca pohranjivali u Švicarskoj. Za razliku od azijskih država, Rusija nije imala deficit tekućih računa pri plaćanju, nego njihov višak, a to znači da je ta zemlja, u cjelini, u inozemstvu pohranjivala dio svoje ušteđevine. Upravo zato, kako bi spriječila taj gubitak krvi, vlada je morala uvesti strašno visoke kamate (nekih godina i više od 100 posto, poslije pojave inflacije), a to je izazvalo vrtložno kretanje koje je dovelo do ove krize. Program stabiliziranja koji je provođen u Rusiji sada je propao, ali nije beskorisno podsjetiti se na njega. Ruska hiperinflacija od 1992. do 1994. godine izazvala je upadanje u začarani krug, inače dobro poznat ekonomistima. Prva etapa: najprije povećanje cijena izaziva smanjivanje vrijednosti poreznih prihoda. Za ono vrijeme, dok se porezima prikupi novac, on već izgubi na vrijednosti zbog visoke inflacije. To je izazvalo prijelaz u drugu etapu: budući da postoji veliki deficit, vlada mora tiskati dodatne količine novca kako bi mogla plaćati svoje sve veće izdatke. Tako se inflacija dodatno pojačava. Taj proces, nazvan 'Tanzi'-učinak, kriv je za visoku inflaciju Weimarske Njemačke poslije zauzimanja Ruhrskog područja. Cilj plana stabilizacije koji je odobrio Međunarodni monetarni fond bio je prekidanje tog začaranog kruga, i to bez obzira na kratkoročnu cijenu. A taj plan bio je zapravo isti onaj plan koji je primijenjen u Njemačkoj u studenome 1923. godine, a i tada se moralo najprije prevladati razdoblje s izuzetno visokim kamatama kako bi se mogla braniti monetarna politika. Taj plan u Rusiji nije uspio zato što se temeljio na pogrešnoj procjeni i dijagnozi. U ruskoj krizi nije bio u pitanju samo 'Tanzi'-učinak. Tamo je djelovao još jedan, dublji razlog: delinkvencija države i korupcija njezinih dužnosnika. U nemogućnosti da ubere porez unatoč smanjivanju inflacije, država se neminovno zakapala u blatu financijske krize tako dugo dok nije morala priznati da ne može platiti svoje dugove. A sada, kad su stabilizacijski obrambeni nasipi probijeni, sve je spremno za pojavu klasične monetarne krize, koja će se priključiti onoj strukturalnoj. Tiskare novca već rade punom parom, a 'Tanzi'- učinak uskoro će pokazati svoje djelovanje i izazvati krizu države. I ako sada povučemo usporednice s tridesetim godinama ovoga stoljeća, mogli bismo reći sljedeće: Azija je možda na putu prema New Dealu, a Rusija na putu prema Weimarskoj republici", piše Daniel Cohen, profesor na l'Ecole normale superieure. 220216 MET sep 98