YU DNEVNI TISAK 21. 9.

SRBIJA POLITIKA 21. IX. 1998. Zločin na koranskom mostu ne zanima Haag "Sutra se navršava sedam godina otkad su pripadnici Zbora narodne garde (ZNG) i MUP-a Hrvatske na koranskom mostu u Karlovcu, sačekali u zasjedi i zarobili 23 pripadnika JNA, legalne vojske tadašnje SFRJ, od kojih su 13 izmasakrirali, a Međunarodni sud za bivšu Jugoslaviju ni do danas nije našao za shodno da se pozabavi tim zločinima.(...) Okružni sud u Karlovcu ga je (Mihaela Hrastova) oslobodio na osnovi psihijatrijskog veštačenja, što je publika u dvorani popratila ovacijama.(...) Predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman odlikovao je Hrastova visokim odličjem, a Karlovačka županija mu je uručila posebno priznanje i, zajedno s ministrom vanjskih poslova Matom Granićem, dodijelila mu titulu počasnoga građanina Karlovca.(...) Nažalost, kao i u slučaju hrvatskih zločina počinjenih nad Srbima u Gospiću (1991.), Medaku (1993.) i tijekom operacija 'Bljesak' i 'Oluja' (1995.), sud u Haagu pokazuje ustrajno ignoriranje, dokazujući sve uvjerljivije svoju neobjektivnost kad su u pitanju Srbi žrtve." Optuženima se neće suditi za masovna ubojstva "Pred vijećem Zagrebačkoga županijskog suda idućega tjedna će početi glavna rasprava na osnovi optužnice, podignute početkom svibnja, protiv deveterice pričuvnih hrvatskih policajaca za zlodjela počinjena 1991. u Gospiću, Pakracu, Slanom i Zagrebu.(...) Ostaje da se vidi hoće li i to suđenje biti samo farsa." BLIC 21. IX. 1998. Smiješna optužnica za ubojice 280 ljudi "Svi su izgledi da će se suđenje pripadnicima takozvane Merčepove postrojbe hrvatske policije, koja je u jesen 1991. hapsila Srbe po Zagrebu i odvodila ih na Pakračku poljanu, gde ih je mučila i ubijala, pretvoriti u farsu. Kako saznajemo, optužnica tereti 'merčepovce' samo za protivpravno lišavanje slobode, iznudu, pokušaj ubojstva Stevana Brajenovića i ubojstvo Aleksandra Antića. U optužnici se ne spominju masovna ubojstva o kojima je prije više od godinu dana govorio Miro Bajramović..." NT PLUS 21. IX. 1998. Srpski gonič ne smije na hrvatske otoke "U svetoj i, kako često jetko kažu oporbeni političari, etnički najčišćoj državi u Europi, i pseći svijet prebrojava se po nacionalnoj strukturi. Da nije riječ o novoj ujdurmi 'jugokomunističkih nostalgičara', svjedoči crno na bijelo Pravilnik Hrvatskoga lovačkog saveza o 'vrsti i broju pasa za lov', kojim se zabranjuje uporaba srpskog goniča 'u lovu na hrvatskim otocima i obalnom pojasu'..." DNEVNI TELEGRAF 21. IX. 1998. Predstavljena deklaracija 'Slovo o srpskom jeziku' "U Udruženju književnika Srbije u petak je predstavljena deklaracija 'Slovo o srpskom jeziku' u kojoj se 'proklamira jedinstvena i nedjeljiva srpska kultura, jezik i književnost.'Književnik Predrag Dragić Kijuk, jedan od potpisnika te deklaracije, rekao je na konferenciji za novinare da u 'općoj eksploziji rasrbljivanja u svim područjima postoji namjera secesionističkih država Hrvatske i BiH da nasilno i neznanstveno svojataju izvorni srpski jezik'.(..) 'Nema nikakve znanstvene osnove o postojanju takozvanog bosanskog ili bošnjačkog jezika, već se samo može govoriti o sarajevskoj inačici srpskoga književnog jezika', rekao je Kijuk i dodao da se i u Hrvatskoj može samo govoriti o 'zagrebačkoj inačici srpskoga književnog jezika, jer jedini izvorni hrvatski jezik čini čakavski dijalekt'.(...) 'Srpski jezik jest jezik Šumadije, ali i Crne Gore, Slavonije, Dalmacije, Dubrovnika... i to je neoboriva i trajna znanstvena istina' kazao je Miloš Kovačević..." Pogodi tko dolazi na gibanicu Aleksandar Tijanić "Sve što se Srbima događa na ulasku u novo tisućljeće rezultat je pokreta tri stranke, dvadeset porodica, dvije banke, četiri kompanije i televizije protiv vlastitog naroda. Oni su najprije pravili historiju, onda histeriju, pa mržnju, zatim mrtve, dugove i, na kraju, apatiju i strah. Danas, kad je odveć rano za demokraciju a prekasno za anarhiju, mogu reći da su definitivno pobijedili", piše Aleksandar Tijanić. "... a sada Srbija se pretvorila u zemlju s boljom prošlošću, bijednom sadašnjošću i nesigurnom budućnošću.(...) Ishod (izbora u BiH), bez obzira hoće li pobjeda vojvode Poplašena biti formalna ili ostati neslužbena, označava konačan poraz ukupne srpske reformističke struje, simbolizira nadmoć totalitarnog pokreta čiji rast političke moći upravo prelazi točku kada joj se više nitko neće moći oduprijeti. Uspjeh radikala na terenu koji je smatran demokratskim oglednim vrtićem, koji treba uvjeriti Srbe u valjanost i isplativost uvoznog modela demokracije, zatvara Njegoša u brđanski rezervat, lišava impotentnu srpsku oporbu pretposljednje iluzije kako prednosti demokracije govore same za sebe i omogućava Tigru, superegu srpske nacije, da do kraja stopi državu, naciju, partiju i vladu. (...) Sve što Tigru (Miloševiću) danas izgleda profit za 'crvene'- zapravo ide na račun Mutanta (Šešelja). Na valu uspjeha njegova Poplašena, na osnovi vjerovanja kako je baš on pogurao Srbiju na obračun s Albancima, uz paukovu mrežu koju je raširio po medijima, uz image junačkog otpora NATO agresorima, uza sve simpatije većine slobista koji u njemu vide nasljednika Tigra iz mlađih dana, uz golemu moć bez odgovornosti, Mutant ulazi u sljedeće tisućljeće kao srpski političar koji je, praktično, osigurao dolazak na vlast poslije isteka ovoga Tigrova mandata.(...) Poplašen je visibaba, vjesnik Novog Doba u kojemu ćemo, na svojoj koži, otkriti kako nijedno društvo ni u jednom vremenu nije zaštićeno od samoubojstva. Pa što? Je l' to gore od ovoga?" 220209 MET sep 98