WASHINGTON, 16. rujna (Hina/Reuters) - Dvadeset godina nakon što su Izrael i Egipat potpisali sporazume iz Camp Davida, nade u postizanje potpunog mira na Bliskom istoku ponovo blijede.
WASHINGTON, 16. rujna (Hina/Reuters) - Dvadeset godina nakon što su
Izrael i Egipat potpisali sporazume iz Camp Davida, nade u
postizanje potpunog mira na Bliskom istoku ponovo blijede.#L#
Iako je velik napredak ostvaren u prvoj polovici 90-tih, u regiji je
nastupilo novo razdoblje nepovjerenja i bijesa između Arapa i
Izraelaca, frustrirajući Sjedinjene Države u njihovoj ulozi
potencijalnog posrednika.
S vremena na vrijeme iskrsne prijedlog o potrebi sazivanja novog
summita u Camp Davidu - ljetnikovcu američkog predsjednika u
Marylandu - koji bi mogao značiti pomak s mrtve točke okupljanjem
izraelskih i palestinskih čelnika na zajedničkom sastanku.
Tadašnji predsjednik Jimmy Carter iskovao je sporazum u Camp
Davidu, kojim su Izraelci pozvani na povlačenje sa Sinaja a
Palestinci na samoupravu na Zapadnoj obali i u pojasu Gaze.
Carter je osobno vodio 13-dnevni pregovarački maraton, zaključen
17. rujna 1978., između izraelskog premijera Menachema Begina i
egipatskog predsjednika Anwara Sadata.
Bio je to izuzetan diplomatski napor prema bilo kojim standardima.
No rijetko se koji američki predsjednik našao u tako nepovoljnoj
siutaciji kao što je to Bill Clinton danas, do guše zatrpan odjecima
afere Lewinsky i prijetnjama o smjenjivanju.
Carter je manje od dvije godine bio na čelu SAD kada je začeo zamisao
o Camp Davidu, ne obazirući se na oprezna upozorenja dijela svojih
vanjskopolitičkih savjetnika.
No danas, prema arapskim stajalištima, čak i prije affere Lewinsky
koja je Clintona bolno ranila natjeravši ga da se bori za politički
opstanak, Clinton nije bio odlučan. Nije se usudio pritisnuti
Izraelce zbog jakog američkog židovskog lobbya i zabrinut da ne
ugrozi predsjedničke nade potpredsjednika Ala Gorea.
Neki američki analitičari tvrde da su inicijative iz Washingtona
oduvijek zahtijevale suradnju sviju strana.
"Američko vodstvo je nedvojbeno uvjet potreban za uspjeh u
pregovorima (u Camp Davidu), no to nije dovoljno", piše u svojoj
knjizi "Mirovni proces" (Peace process), dužnosnik administracije
William Quandt koji ocjenjuje da "strane u sukobu moraju biti
spremne za sporazum".
Unatoč uspjehu Camp Davida, tek je mirovna konferencija u Madridu,
ujesen 1991. uspjela prvi put u 43 godine za istim pregovaračkim
stolom okupiti Arape i Izraelce.
Godina 1993. donijela je povijesni stisak ruku izraelskog
premijera Yitzhaka Rabina i vođe Palestinske oslobodičake
organizacije Jasera Arafata na travnjaku ispred Bijele kuće što je
bio početak povlačenja s okupirane Zapadne obale i iz pojasa Gaze.
Godinu dana kasnije, Izrael i Jordan normalizirali su svoje odnose,
a početkom 1996. činilo se da bi cjeloviti mir - koji bi obuhvatio i
Siriju i Libanon - mogao biti nadohvat ruke.
Nažalost, niz dobro tempiranih bombaških napada tvrdolinijske
palestinske gerile i promjena vlade u Izraelu donijele su obrat.
Izraelska nova koalicija, na čelu s desnim krilom Likuda odbacila
je politiku "zemlja za mir" prethodne laburističke vlade. U
nekoliko mjeseci, izraelsko-palestinski mirovni pregovori
završili su u slijepoj ulici.
Tijekom ove godine, SAD su uzaludno nutkale bliskoistočne strane
prijedlozima za novi početak pregovora kako bi se Izrael povukao s
još 13 posto Zapadne obale, a Palestinci, zauzvrat, pojačali mjere
za sprečavanje nasilja gerile.
Američki i izraelski diplomati smatraju da dvije strane nisu jako
udaljene, te je sporazum teoretski moguć u bilo koje vrijeme. No,
prema ocjeni američkih dužnosnika problem je izostanak političke
volje i povjerenja.
"Nije to sam jaz već i volja dviju strana", kazao je jedan
dužnosnik.
Mogućnost novog Camp Davida spominjao je sam Netanyahu, tvrdeći
jednom, kada prestane palestinsko nasilje, sva neriješena pitanja
mogu se srediti u roku od šest mjeseci.
"Ako ne uspijemo u tom razdoblju, onda ćemo Arafat, predsjednik
Clinton i ja pokušati riješiti izraelsko-palestinski spor na
summitu u stilu Camp Davida", predlagao je Bibi u travnju 1997.
Palestinci su odbacili takvu zamisao tumačeći da se Izraelci
pokušavaju izvući iz obveza koje su već preuzeli.
Strane su se približile toj ideji u siječnju kada je Clinton pozvao
Netanyahua i Arafata na razgovore u Washington. No nije bilo
napretka.
Američki dužnosnici ne vide izglede za campdavidsku formulu,
osobito ne u sadašnjoj američkoj političkoj klimi.
"Uvijek postoji mogućnost za još jedan trilateralni sastank u
Washingtonu, no Bog zna kada će se to dogoditi", rekao je jedan od
njih.
(Hina) rt sd
160734 MET sep 98