FRANCUSKA-LE MONDE OD 15.9.98. O RUSIJI

FRANCUSKA LE MONDE 15. IX. 1998. Rusija mora ponovno krenuti od početka " 'Povratak crvenih' u Rusiji? Vika koju su neka anglosaksonska glasila i prvi reformatori u Moskvi podigli je pretjerana. Ali ona prikriva stvarnost koja nije jako utješna: veličinu, često tek slućenu, gospodarske krize u Rusiji. 'Nisam čudotvorac', trijezno je izjavio Jevgenij Primakov u Dumi prigodom stupanja na dužnost, pozivajući zastupnike da ga ne oslobode od klasičnog ispita prvih 'stotinu dana' vlasti. Komunisti su mu dali samo dva mjeseca. Oni prijete da će mu uskratiti povjerenje ako do tada ne provede program koji je bio neprovediv i prije 'financijskog Černobila' 17. VIII., naime: isplata zakašnjelih plaća i mirovina, njihova indeksacija, stabilizacija cijena i isplata odštete štedišama. Pripremajući se za prosvjede 7. X., komunisti su utvrdili nadnevak preuzimajući scenarij koji se izvodi uvijek kada mogu jednog ili dvojicu svojih poslati u vladu i tjerajući Zapad da se uzrujava zbog 'kraja reforma' u Rusiji. Međutim, 'drugovi' su se na kraju uvijek popravili i stopili s Jeljcinovom vlasti. Bio je to slučaj u siječnju 1992. kada je Boris Jeljcin, popuštajući pritisku komunističkih zastupnika, svoga prvog ministra reformatora Jegora Gajdara zamijenio za aparatčika Viktora Černomirdina koji je s vremenom postao velik 'prijatelj' direktora MMF-a. Isto je bilo i s Ivanom Ribkinom, komunističkim predsjednikom Dume koji je izabran kada je stupio na snagu novi Ustav i koji je, među ostalim, bio tajnik Vijeća sigurnosti; njegov kolega u pobuni Aleksandar Ruckoj koji je 1993. predvodio pobunu u Bijelom domu, danas manu militari zabranjuje komunističke prosvjede u svojoj kurskoj guberniji. Komunist Aman Tulejev koji je bio ministar, a zatim i gubernator Kuzbasa, pokušava spriječiti rudare da presijeku transsibirsku prugu. Jurij Masljukov, bivši direktor sovjetskog Gosplana, i dalje član komunističke stranke, danas je kao potpredsjednik vlade 'predstavnik' svoje stranke u novoj vladi. Njegov djelokrug na gospodarskom području još nije utvrđen, ali je takav oprez Jevgenija Primakova gotovo suvišan: Jurij Masljukov bio je član Kirijenkove vlade koju su podupirali zadnji 'monetaristi' u Rusiji i na Zapadu prije njihova zajedničkog poraza 17. VIII. Dakle, iako promjena vlade govori malo o budućoj ruskoj politici, potreba da se odredi nova 'industrijska politika' - o čemu govore ne samo komunisti i nacionalisti već i zapadni bankari i industrijalci, 'lijevi' i 'desni' koji rade u Rusiji - istodobno naglašava pravac kojim bi se trebalo krenuti, ali i njegovu nejasnoću. Sve do sada vrijedila je teorija prepuštanja 'zakonima tržišta', prije nego aparatu nesposobnih i pokvarenih dužnosnika. No 'tržište' u Rusiji je mit koji je nedavno uništen. Država je ta koja bi morala 'obnoviti' tržište na drugim osnovama i krenuti gotovo od početka. I to u trenutku kada hiperinflacija vreba na zemlju. Upravo tako treba razumjeti izjave g. Primakova o 'nastavku reforma' putem 'ispravljanja pogrješaka'. Čovjek neprijeporno velikog duha, s velikim međunarodnim iskustvom, novi premijer još ima potpuno slobodne ruke. Možda taj starac neće imati dovoljno odvažnosti i snage, kao ni predodžbu kojim putem treba krenuti da bi izvukao Rusiju iz gliba. Polje rada je golemo. Država za koju se kaže da već dugo ne postoji jer je u službi 'oligarha', danas je još nesposobnija da ubire poreze. Otkako je počela kriza, vlast s tih propalih oligarha (ili u fazi povlačenja u neku offshore zonu) velikom brzinom prelazi na gubernatore i druge 'predsjednike' u zemlji. Ovi zadnji i mjesne mafije prepiru se s njima oko ostataka njihove moći koja nestaje s financijskom krizom. Ubojice se i dalje vrbuju za sređivanje tih sukoba koji koče izravna ulaganja koja g. Primakov i brojni preobraćenici sada smatraju jedinim lijekom za zemlju. Rusija još nema čvrst zakonodavni temelj, već vojsku pravnika koji žele zaobići zakon, što je tehnički uvijek moguće i pravno nekažnjivo. Jer kazneno djelo 'zloporabe položaja' ovdje je nepoznato i, silom prilika, nadomješta 'poduzetnički duh'. G. Primakov i šef komunističke stranke vole se danas pozivati na Roosevelta. No jedan im je demokrat odgovorio da se New Deal uvodio u zemlji koja je nesumnjivo bila u krizi, ali u kojoj je privatno vlasništvo bilo svetinja, dok ruski zastupnici još ne prihvaćaju slobodnu prodaju zemlje. Poticaji liberalnih gubernatora koji su seljacima prodavali komadiće zemlje trpjeli su se dok Moskva nije utvrdila da to potiče druge, manje ugodne 'separatizme'. U očima Rusa, g. Primakov, čovjek dogovora, a napose utjecaja na 'najvažnija ministarstva', danas je napozvaniji da nanovo izgradi državu. On tvrdi, i većina to vjeruje, da nema predsjedničkih ambicija, što bi, jako uvjetno, moglo ublažiti štetu od prijevremenih izbora. Izgleda da on nije ni u kakvoj vezi s oligarsima, iako je 'skupina utjecajnih bankara' tražila da na čelo središnje banke dođe drugi čovjek, uvršten u njegovu momčad kako bi se svidjela 'većini lijevog centra' u Dumi, Viktor Geraščenko, kaže g. Primakov. Dakle, oligarsi, tumače glasila. Novo razdoblje koje je u Rusiji počelo neuspjehom reformatora ima vrlo male izglede da se završi 'normalnim' kapitalizmom. Ali to je samo pretpostavka. Nju bi mogao prisvojiti 'grozan savez' između komunista i financijera čiji su računi u Švicarskoj puni deviza dobivenih od nafte ili MMF-a. Druga pretpostavka koju iznose diplomati u Moskvi: neki od tih oligarha nipošto neće podupirati g. Primakova, već će provoditi politiku najgoreg. Kao stranka g. Gajdara, oni će se kladiti na bugarski scenarij: 'komunistička osveta' koja baca zemlju u hiperinflaciju, nestašice i nemire, dok pobjeda na izborima ne dovede na vlast 'njihove ljude'. Ali u zemlji koja je mnogostruko veća od Bugarske i puna oružja za masovno uništenje, s ledenim zimama i ambicijama koje su izvrgnute ruglu, ako nisu još jače ukorijenjene, posljedice takvih nemira, za koje mnogi misle da su neminovne, mogle bi biti sasvim drugačije", piše Sophie Shihab. 160424 MET sep 98