ZAGREB, 12. rujna (Hina) - Vlasnici stanova odnedavno se, osim o svoja "četiri zida", sami brinu i o održavanju stambenih zgrada. Tu obvezu, kao i mogućnost izbora vlastitog upravitelja zgrade donio je Zakon o vlasništvu koji je
stupio na snagu 1. siječnja 1997. Sve dotada o održavanju svih stambenih zgrada u Zagrebu brinuo je samo jedan upravitelj - gradski stambeno-komunalni fond.
ZAGREB, 12. rujna (Hina) - Vlasnici stanova odnedavno se, osim o
svoja "četiri zida", sami brinu i o održavanju stambenih zgrada. Tu
obvezu, kao i mogućnost izbora vlastitog upravitelja zgrade donio
je Zakon o vlasništvu koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. Sve
dotada o održavanju svih stambenih zgrada u Zagrebu brinuo je samo
jedan upravitelj - gradski stambeno-komunalni fond. #L#
Tijekom prijelaznog razdoblja, od stupanja na snagu zakona do
danas, svog upravitelja zgrade izabralo je oko 80 posto stanara-
suvlasnika zgrada dok su ostale zgrade stavljene pod prinudnu
upravu. To su ponajprije zgrade u kojima se stanari nisu uspjeli
dogovoriti oko upravitelja i zgrade u kojima više od 51 posto
stambenog prostora nije privatizirano.
Iako je još lani polovica stambenog fonda bila pod prinudnom
upravom, očekuje se da bi do kraja ove godine ta brojka mogla pasti
na svega 10 posto, ocjenjuje direktor Gradskog stambenog
komunalnog gospodarstva (GSKG d.o.o.) Marijan Cerin. Inače, pod
prinudnom upravom u Zagrebu trenutačno je 19,44 posto stanova
(31.617). Tim zgradama i stanovima prinudno upravlja i brine o
njihovom održavanju upravo to trgovačko društvo u vlasništvu
grada.
Osim prinudne uprave, GSKG upravlja i zgradama u kojima su ga
stanari dobrovoljno izabrali za upravitelja. Takvih stanova je čak
tri puta više nego prinudnih (106.002 stana) što znači da gradska
tvrtka upravlja s ukupno 84,60 posto stanova u Zagrebu.
Za gradskog upravitelja, GSKG, možda su se neki suvlasnici zgrade
odlučili po inerciji, budući da je do prije dvije godine o zgradama
brinuo isključivo Grad Zagreb. No, kod većine je zasigurno
prevladala kvaliteta i tradicija te gradske tvrtke koje ima 24-
satno dežurstvo u slučaju hitnih intervencija (primjerice puknuće
vodovodne cijevi) i pruža pravnu i drugu stručnu pomoć eksperata
koji se po 30 godina bave stambenom problematikom, kaže direktor
Cerin.
Preostale stambene zgrade s 25.053 stana na brizi su 47 privatnih
upravitelja. Najveći među njima su Ining, Stambeni servis d.o.o.,
Upravitelj gradnja, Fugger d.o.o., Novogradnja d.d., Nef-Zagreb i
Hrvatski poslovni centar. Upraviteljima zgrada također su postali
neki od suvlasnika čiji se stanovi u tim istim zgradama i nalaze.
Svaku zgradu pod gradskom upravom pregledali su djelatnici GSKG i,
po utvrđivanju stupnja dotrajalosti zgrade i instalacija (voda,
struja, plin), predložili godišnji program održavanja
predstavniku zgrade (nekadašnjem predsjedniku kućnog savjeta), a
on skupu suvlasnika. Slično postupaju i ostali upravitelji.
Pogram održavanja mora se, međutim, prilagoditi i financijskim
mogućnostima stanara koji se često odlučuju za zakonski minimum u
prikupljanju novca za održavanje zgrade od 1,53 kune po četvornom
metru stambenog prostora mjesečno. Tako, primjerice, za stambeni
prostor od 800 četvornih metara minimalna mjesečna pričuva iznosi
1.200 kuna. S tim minimalnim tempom mjesečnog izdvajanja teško se
na većoj zgradi može popraviti krov ili fasada, ocjenjuju u GSKG
istodobno navodeći kako u nekim zgradama ne mogu naplatiti čak ni ta
potraživanja.
Tko bi onda bio odgovoran u slučaju da se s takve zgrade odlomi komad
fasade ili balkona na prolaznika ili parkirani automobil?
U GSKG odgovaraju da upravitelj odmah po pregledu zgrade na kojoj se
utvrdi potencijalna opasnost, mora pozvati građevinsku
inspekciju. Inspekcija naređuje sanaciju za koju vlasnici trebaju
osigurati novac. Ako to ne učine, protiv njih se podiže tužba za
naknadu štete. Iako se čini da se krug ovdje zatvara, situacija nije
tako crna. Zgrade, naime, moraju biti osigurane kod nekog od
osiguravajućih društava. "Opasne" su zgrade zapravo iznimka, i ako
su prolaznici ili stanari uistinu ugroženi, suvlasnici zgrade to
sami prijavljuju i traže intervenciju građevinske inspekcije.
Mnogi stanari svjesni su da se prijašnjih godina zgrade nisu
održavale na zadovoljavajući način i zato za mjesečnu pričuvu
odlučuju izdvajati više od propisanog zakonskog minimuma od 1,53
kune po četvornom metru. Kod GSKG prosječna ugovorena cijena
pričuve tako iznosi 1,91 kune po četvornom metru stambenog prostora
mjesečno, a najveća ugovorena cijena je 6,10 kuna po četvornom
metru mjesečno.
Osim povećanja pričuve, problem održavanja zgrada može se riješiti
i kreditiranjem suvlasnika kod banke kao što je to slučaj u
inozemstvu. Za bankovni kredit, međutim, suvlasnici zgrade moraju
posjedovati zemljišno-knjižni izvadak koji potvrđuje njihovo
vlasništvo. Njime banka stavlja hipoteku nad zgradom kao jamstvo
otplate kredita.
Đurđa Beraković
(Hina) bdj il
141118 MET sep 98