SANTIAGO, 11. rujna (Hina) - Dvadesetpet godina poslije državnog udara kojim je došao na vlast, general Augusto Pinochet odbija zatražiti oprost za tisuće žrtava represije pod njegovim diktatorskim režimom, a katolička crkva smatra da
je trenutak pozvati Čileance na pomirenje.
PINOCHET ODBIJA ZATRAŽITI OPROST, CRKVA POZIVA NA POMIRENJE
SANTIAGO, 11. rujna (Hina) - Dvadesetpet godina poslije državnog
udara kojim je došao na vlast, general Augusto Pinochet odbija
zatražiti oprost za tisuće žrtava represije pod njegovim
diktatorskim režimom, a katolička crkva smatra da je trenutak
pozvati Čileance na pomirenje. #L#
"Zašto bih tražio oprost?", pita se Pinochet u interviewu
objavljenom u četvrtak u tjedniku Cosas i obrazlaže: "Je li itko
zatražio oprost od majki ubijenih vojnika?".
Danas je 82-godišnji general, koji je bio na čelu najduljeg režima u
povijesti Čilea, od 11. rujna 1973. do 11. ožujka 1990., postao
doživotni senator zahvaljujući zakonskim mjerama koje je sam uveo
prije odlaska s vlasti.
Ovogodišnja obljetnica Pinochetu će biti prva bez vojnih postrojba
kojima je zapovijedao sve do 10. ožujka 1998.
No za 14,5 milijuna Čileanaca, bit će posljednja jer je senator
Pinochet prije tri tjedna pristao da se od iduće godine ukida
obilježavanje 11. rujna, koje je nametnula vojska.
Generalova "gesta" otvorila je put za inicijativu nadbiskupa
Santiaga, Msgr. Franciscoa Javiera Errazuriza koji je u svojoj
homiliji pozvao Čileance na pomirenje.
"Najteže posljedice tog sukoba ispunile su bolom i zavile u crninu
čitave obitelji, velike dijelove društva, a kad je toga bila
svjesna, i čitavu nacionalnu zajednicu", izjavio je Errazuriz,
moleći za mrtve i nestale.
No, otorenim pitanjem ostaje koliko je moguće pomirenje za Čileance
koji su bili na rubu građanskog rata prije četvrt stoljeća, kada je
predsjednik Salvador Allende želio početi "revoluciju" što bih
odvela prema socijalizmu, a vojnici je ugušili.
Liječnik, marksist, Allende izabran je za predsjednika tijesnom
većinom 1970. Zagovarao je mirnu strategiju prijelaza u
socijalizam, nastojeći, uz potporu komunista i manjine
socijalista, postići institucionalnu većinu. Pozivao je oružane
snage u vladu, tražio pomoć crkve da bi suzbio polarizaciju.
Ali, zemlja je već bila duboko podijeljena na nepomirljive polove.
Koalicija stranaka koje su tvorile Uniadad popular (UP - Narodno
jedinstvo) razilazila se oštro oko strategije koju treba
slijediti. Sam Allende pristajao je na velike ustupke, što je
dovelo do sloma UP.
Državni udar 11. rujna 1973. izvele su vojne snage bombardirajući
Palaču vlade, u kojoj je bio predsjednik sa suradnicima. Slijedilo
je nevjerojatno nasilje. Političko vodstvo vlade provelo je dvije
do tri godine u koncentracijskim logorima.
U cijeloj su zemlji bili progonjeni i zatvarni čelnici stranaka,
sindikata i udruga vezanih za svrgnutu vladu, tisuće osoba bile su
mučene, ubijane ili su jednostavno "nestale". A sve to u
okolnostima kada je oružani otpor vojnom udaru bio gotovo jednak
ništici, a vojna hunta tvrdila da joj je jedini cilj "ponovo
uspostaviti srušenu institucionalnost".
General Pinochet, protiv kojega su podnesene tužbe zbog njegove
odgovornosti za egzekucije, ubojstva i nestanak 1.198 protivnika
režima, nije prisustvovao misi nadbiskupa Errazuriza.
Misi, međutim, nisu bile nazočne niti obitelji nestalih.
"Nismo, jer smatramo da nema nikakva objektivnog uvjeta za
održavanje mise za nacionalno jedinstvo", izjavila je za agenciju
France Presse Mireya Garcia, povjerenica za međunarodna pitanja
organizacije koja okuplja obitelji.
Pohvalivši nadbiskupove riječi, koje se uklapaju u dugogodišnju
praksu katoličke crkve u obrani progonjenih i osudi kršenja
ljudskih prava za vojnog režima, ona dodaje da želi vidjeti
konkretne akcije.
"Oružane snage trebaju dati na uvid sve informacije koje posjeduju
o sudbini naših najmilijih".
Proteklih 25 godina moralo je, nedvojbeno, ohladiti strasti i
omogućiti bolje razumijevanje povijesnog procesa, piše sociolog
Eugenio Tironi za čileanski časopis Mensaje.
Pozivajući na poštivanje ličnosti predsjednika Allendea, koji je
još uvijek predmet sukoba, Tironi ocjenjuje da Allende "nije bio
uzročnik krize već, možda čak i prva, njezina žrtva."
Danas, 25 godina poslije, vrijeme je da mu svi priznaju ulogu u
povijesti Čilea, da on uđe u zajedničko pamćenje, drži Tironi te
zaključuje: "Dok to ne bude provedeno, 'mir u Čileu' bit će
nažalost, nedovršeni cilj.
(Hina) rt sd
111024 MET sep 98