FR-SAD NARUŠAVA SVOJ POLITIČKI UGLED-10. IX.

NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 10. IX. 1998. Vozač u pogrešnom smjeru na Bliskom istoku "Kovčezi us spakirani, odlučnost pokazana, a Dennis Ross putuje. Tužni američki izaslanik za pitanja mira na Bliskom istoku treba, opet, spasiti ono što je odavno izgubljeno. Već i poticaj putovanja ne spada u političke zvjezdane trenutke: navodno (!) tajnim pregovorima (!) izboren kompromis (!) o daljnjem (!) povlačenju Izraela sa zapadne obale Jordana. Povlačenje već mjesecima zanima svijet - od početka uz puno suosjećanja, a zatim uz sve više frustracija. Hoće li i kada Izrael dati devet, jedanaest ili 13 posto zemlje Palestincima i pod kojim uvjetima, ili će opet pokvariti sve planove, ne spada u teme s kojima zadnja svjetska sila i sila reda želi u regiji postići uspjeh. Možda nova misija Dennisa Rossa uspije pomaknuti stanje za neki milimetar više prema miru. Taj će korak slaviti samo nemilosrdni cinici - u Europi i SAD-u. Na Bliskom istoku narušen je politički ugled SAD-a. Skoro beskrajno strpljenje koje Washington pokazuje s krutim izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom, koji ustrajno uništava nit razgovora s Palestincima povučenu u Oslu, dovelo je arapske međaše do toga da su se okrenuli od Washintona i od tada iskušavaju svoju vlastitu regionalnu politiku. Kao prvi, razbio se savez protiv iračkog diktatora Sadama Huseina. Susjedi Bagdada koji bi ga se najviše trebali bojati, vide kako embargo koji je UN proglasio protiv Iraka zapravo održava silnika. I za sve nevolje koje moraju trpjeti Sadamovi podanici, bez straha od ustanka, on može okriviti SAD koji se u prvim redovima i skoro sam opire ukidanju sankcija. Američka politika ne oslabljuje tiranina u Bagdadu. No, njegovi bi susjedi rado - sa starim, novim jakim čovjekom - izgradili gospodarske odnose nakon što je, poslije uspjeha u Oslu, otpala najavljena mirovna dividenda. Gorko razočarani, i najbolji saveznici Washingtonu okreću leđa. Primjer: Jordan. Prije napada Iraka na Kuvajt, zemlja je na tranzitnim poslovima stekla skromno blagostanje. U nadi da će zbog embarga izgubljene dolare drukčije zaraditi, Jordan se brzo priključio vlaku mira koji nikada nije krenuo. Zemlja sada na sasvim drukčijem kolosijeku ide u političku krizu. Kralj je bolestan, njegovo nasljeđe nije sređeno, a ni uzlet nije na vidiku. Ni u Saudijskoj Arabiji monarhija više ne blista. Cijena nafte pada, ultra-pobožni, konstitutivni element pustinjskog bogatstva, neće nikada oprostiti bolesnom kralju ni njegovom potkupljivom klanu to što su nevjernim Amerikancima dopustili koračati tako blizu Kaabe, najsvetijeg mjesta islama. Kako bi spasili bogatstvo, mnogi prinčevi danas daju prednost bliskim saveznicima, a ne prekomorskima. I biljčica približavanja SAD-Iran, pobolijeva u korovu. Washington se u najboljem slučaju može nadati da za sada nitko neće poslušati stručnjake. (...) Iran poslije dugog krvarenja u oružanom pohodu protiv Iraka i zbog trajne političke borbe za vlast između ultrakonzervativnih i konzervativnih mula, nije zainteresiran za novi rat. Teheran teži prevlasti u regiji, ali je pokušava ostvariti nekim drugim, a ne vojnim sredstvima (izuzeto zveckanje oružjem) i samosvjesno to nastoji staviti na svoja leđa. Radi se o puno novaca, a naftni su izvori podijeljeni u i oko Kaspijskog jezera jednako kao i transportni putevi na Zapad gladan energije. Bogatstvo, računa Teheran, stvara moć i autoritet, a mule računaju da će tankeri pristajati u iranskim lukama u Perzijskom zaljevu. No to SAD pokušava razdijeliti isto kao što želi Moskvu držati podalje od posla. I Rusija želi naftne dolare za koje se nada da će ih zaraditi naftovodima preko svojeg državnog područja i područja svojih saveznika. Tako se svjetska sila iscrpljuje u taktiziranju i cjenkanju. Mali ostatak snage troši na praćenje onih duhova koje je sama prizvala. SAD nije nekada vojno pomagao samo Irak, naoružao je i talibane, a bi sada sam mora bombardirati terorističko gnijezdo Afganistan i pokazati se kao junak borbe protiv terorizma. Bliski istok, međutim ide svojim putem, stvara svoje koalicije i rješava svoje borbe za razdiobu. Nepregledan, težak i ne baš bezopasan proces za međunarodnu zajednicu" - drži Katharina Sperber. 110048 MET sep 98