FRANCUSKA-LIBERATION OD 10.9.98. EIZENSTAT

FRANCUSKA LIBERATION 10. IX. 1998. Nacističko zlato: 'Treba biti kadar suočiti se s povijesti' " Izvješće Amerikanca Stuarta Eizenstata koji je 1996. postavio pitanje o odgovornosti neutralnih zemalja u trgovini zlatnim polugama koje su ukrali nacisti, bilo je povodom za pokretanje afere 'nacističko zlato'. Jučer je g. Eizenstat, državni podtajnik za gospodarstvo i poljoprivredu, boravio u Parizu gdje je bio nazočan na svečanosti kojom je obilježen završetak rada trostranog povjerenstva (Francuska, Velika Britanija i SAD) koje se od 1946. bavilo vraćanjem novca u zlatu koje je uzeo III. Reich. Tom je prigodom odgovorio na neka pitanja novinara Fabricea Rousselota: - Nije li odluka o prekidu rada trostranog povjerenstva ponajprije politička odluka, dok se istraga o nacističkom zlatu nastavlja u mnogim zemljama i dok su u tijeku rasprave o monetarnoj ili privatnoj naravi zlata koje je do sada prikupljeno? = To je svakako politička odluka, jer donijele su je vlade; ali ovdje nije riječ o tome da se bilo što izbjegne. Saveznici su pedeset godina činili doista velike napore kako bi identificirali onoliko zlata koliko se moglo. U rujnu 1996. pronašli smo čak dvije zlatne poluge u Reischbanku koje su nam bile izmaknule. Uvijek smo govorili da, ako se istragom pronađu nove količine zlata, pariški sporazumi iz 1946. (kojima je utemeljeno trostrano povjerenstvo, op.ur.) obvezuju nas da ga podijelimo onako kako se do tada činilo (...). To će neslužbeno učiniti tri vlade. Mi smo osigurali mehanizme.(...) - Povjerenstvo je najavilo da će se u prosincu u Londonu osnovati međunarodna zaklada za žrtve holokausta. Kako će ona djelovati? = Ta zaklada ima 60 milijuna dolara. SAD će u tri godine izdvojiti 25 milijuna, Francuska je dala 3,3 milijuna, a Velika Britanija 1,6. To je moralni čin. Osam od deset zemalja koje imaju pravo na nepodijeljeni preostali dio od 5,5 tona novca u zlatu koje je prikupilo povjerenstvo, također je odlučilo sudjelovati financijski. (...) Taj će se novac podijeliti na točno utvrđen način: svaka zemlja može na svom teritoriju ili drugdje koristiti svoj dio kako bi pomogla žrtvama holokausta ili njihovim potomcima, putem 15 međunarodnih organizacija koje su određene kao kandidati. (...) - Zašto je trebalo gotovo pedeset godina da bi se međunarodna zajednica stvarno pobrinula za nacističko zlato i dobra oteta židovima? = To je stjecaj različitih okolnosti. Ništa od toga vjerojatno ne bi isplivalo na površinu da nije bilo pritiska Svjetskog židovskog kongresa. Završetak hladnog rata također je 'oslobodio' neke zemlje koje se sve do tada nisu htjele baviti tim pitanjima . K tome, mnogi dokumenti iz Drugog svjetskog rata su deklasificirani i dostupni, što je omogućilo da se dobije veći broj podataka. Tu je također osjećaj žurnosti budući da svake godine umire sve više onih koji su preživjeli holokaust. Postoji tako reći potreba da se dozna istina o najstrašnijem događaju stoljeća prije nego uđemo u treće tisućljeće. - U zadnje dvije godine povjesničari su upirali prstom u mnoge zemlje koje su bile 'neutralne' u ratu, a financijski su pomagale nacistički rat. Iako su istrage u tijeku, većina ih prešućuje njihovu ulogu. Ne bi li neke države jednom zauvijek trebale preuzeti svoju odgovornost? = Nadajmo se. Otvaranjem arhiva, Švicarska je pokazala put kojim treba ići. (...) No važno je ne samo da se činjenice priznaju, već i da švicarski narod prihvati te činjenice i da preuzme odgovornost za njih. To još nije slučaj. Švedska je možda najbolje prihvatila otkrića o svojoj prošlosti, tako da je i premijer najavio uvođenje posebnih programa o holokaustu u školama. (...) Nadam se da ćemo koncem ovoga stoljeća, kada prestaje raditi trostrano povjerenstvo, biti u stanju da se stvarno suočimo s našom poviješću. - U prosincu bi se u Washnigtonu trebala održati konferencija o umjetninama koje su otete Židovima. Koliko je polje rada? = Bit će zastupljeno više od 40 zemalja koje će se baviti problemima umjetnosti i osiguranja. To je golem zadatak. Cilj nam je da izradimo propise koji će odgovarati međunarodnoj zajednici kako bi znali na koji način pristupiti problemu ukradenih umjetničkih djela." 110045 MET sep 98