PRIMAKOV - ČOVJEK ZA SVA VREMENA

MOSKVA, 10. rujna (Hina/Reuters/AFP) - Jevgenij Primakov, kojega je ruski predsjednik Boris Jeljcin u četvrtak imenovao kandidatom za premijera, čovjek je za sva vremena, koji jedini od ruskih političara uživa poštovanje Kremlja, oporbe i Zapada.#L# Šezdesetosmogodišnji aparatčik bio je član Politbiroa Centralnog komiteta KPSS i šef ruske obavještajne službe. Njegovi kritičari mu priznaju pregovaračke kvalitete, ali tvrde da o gospodarstvu ne zna ništa. "Primakov može biti dobar u pregovorima s UN-om, ali on nije rukovoditelj, netko tko može preuzeti zemlju u trenucima krize", ocjenjuje Sergej Parkomenko, glavni urednik tjednika Itogui. "On u današnjem gospodarstvu ne razumije ništa. Tijekom svoje duge karijere, on je bio najbolji na mjestu šefa obavještajne službe", dodaje Parkomenko. Analitičar u Fondaciji Carnegie u Moskvi Nikola Petrov mišljenja je da imenovanje Primakova za premijera neće pridonijeti brzom izlasku iz krize. Osim što mu nedostaje iskustva u gospodarstvu, on nema spremna ekipu koja bi mu omogućila formiranje vlade, kaže Petrov. Njegovo ime bilo je na popisu pet kandidata koje bi Duma bila spremna podržati. Odmah po objavljivanju njegova imenovanja čelnik ruskih komunista Genadij Zjuganov je najavio da će Primakov dobiti podršku u donjem domu ruskog parlamenta. Duma je dvaput odbila kandidaturu Viktora Černomirdina, a ako i treći put odbaci Jeljcinova kandidta, slijedi automatsko raspuštanje parlamenta i sazivanje novih izbora. Primakov uživa podršku i ruskih liberala. Novi premijer "treba imati dovoljno političkog autoriteta, biti poznat u svijetu i ne smije imati predsjedničkih ambicija. Takav čovjek postoji. To je Jevgenij Maksimovič Primakov", izjavio je istaknuti liberal Grigorij Javlinski u ponedjeljak u Dumi neposredno prije nego što je parlament drugi put odbacio Černomirdinovu kandidaturu. Primakov je od siječnja 1996. godine obnašao dužnost ministra vanjskih poslova, naslijedivši Andreja Kozireva čija je politika ocjenjivana suviše prozapadnom. Na svjetskoj pozornici je u početku dočekan s nepovjerljivošću, ali je kasnije uspio uspostaviti dobre odnose sa svojim kolegama na Zapadu. Zadobio je poštovanje i u zemlji braneći ruske interese u sukobu sa Zapadom oko proširenja NATO-a. Primakov je pristaša kontroverzne unije Rusije i Bjelorusije, čemu se žestoko protive ruski liberali. Član je ugledne Akademije znanosti i umjetnosti. Bio je štićenik Mihaila Gorbačova, član njegova Predsjedničkog vijeća i jedan od glavnih diplomatskih savjetnika "oca perestrojke". Karijeru je započeo nakon diplomiranja 1953. godine radeći kao radijski i televizijski novinar. Tri godine kasnije imenovan je pomoćnikom direktora Državnog komiteta za radio i televiziju, vladina tijela zaduženog za propagandu. Od 1962. do 1970. godine bio je dopisnik komunističkog dnevnika Pravda iz arapskih zemalja. Nakon povratka postaje najprije pomoćnik direktora, a potom i direktor Instituta za svjetsko gospodarstvo i odnose s inozemstvom gdje ostaje do 1989. godine. Izabran je 1988. godine u sovjetski parlament. Od 1991. do 1996. bio je šef obavještajne službe. Primakov je rođen u Kijevu. Udovac je i ima kćer. Za sebe kaže da je strastveni čitatelj krimića te da voli plivati i gledati televiziju. (Hina) sv ii 101317 MET sep 98