TAZ-IGRICA WASHINGTONA-9. IX.

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 9. IX. 1998. Igrica Washingtona s Kosovom "'Cinična i ohola izjava ispod razine jednog veleposlanika'. Neobično oštro reagirao je Klaus Kinkel na salzburškom susretu ministara vanjskih poslova EU-a, održanom prošle nedjelje, na prigovore Christophera Hilla da EU 'ne zanima' sudbina kosovskih Albanaca. Javna razmjena udaraca između njemačkog ministra vanjskih poslova i glavnog američkog pregovarača za Kosovo, mogla bi biti uvod u daljnje javne proturječnosti. Unutarnje razlike bujaju već neko vrijeme. A to da je Kinkel u Salzburgu izgubio strpljenje, razumljivo je zbog proturječnog ponašanja Clintonove državne uprave koje traje već mjesecima. Sredinom lipnja Washington je najprije bez dogovora sa zapadnim saveznicima najavio predsjedniku Slobodanu Miloševiću ublažavanje zahtjeva i prijetnja sankcijama koje su u ožujku izrečene u kontaktnoj skupini i u dogovoru s EU-om. Također bez razgovora s partnerima, krajem lipnja američki je pregovarač Richard Holbrooke 'slučajno' sreo članove oslobodilačke vojske OVK-a. Nekoliko dana kasnije njegov se kolega Robert Gelbard susreo s dvojicom vodećih predstavnika OVK-a. Gelbardovim razgovorima svjetsku je javnost Clintonova uprava ipak razočarala u presudnoj točki. Dvojica predastavnika OVK-a koji nisu poimence identificirani, na sastanku s Gelbardom obećali su 'političko podređivanje' svoje organizacije nenasilnom albanskom šefu Ibrahimu Rugovi, razglasio je State Department početkom srpnja. A zapravo su dvojica vodećih predstavnika OVK-a, čija su imena poznata ovom listu, Gelbardu izjavila upravo suprotno. To jednoglasno potvrđuju izvori u State Depratmentu i u OVK-u. Je li dosadašnja američka diplomacija na Kosovu bila samo jedna od nezgoda ili je slijedila rafiniranu strategiju, sada još nije jednoznačno razjašnjeno. Holbrooke se pojavio poslije više tjedana i željno očekuje da ga američki Senat potvrdi za budućeg veleposlanika u UN-u. Gelbardov mandat glavnog pregovarača za Balkan ograničen je na Bosnu. Njegov nasljednik na Kosovu Hill radi nesretno i očito bez jasnog predujma State Departmenta. Jasno je samo da je Beograd istodobno s Holbrookeovim i Gelbardovim razgovorima dobio jasne najave najprije iz Washingtona, a zatim iz ostalih glavnih gradova država članica NATO-a, da se ne treba bojati uplitanja zapadnog vojnog saveza. Milošević je te najave shvatio onako kako se i mislilo da će ih shvatiti: kao zeleno svjetlo za vojni obračun s OVK-om. Drukčije izjave, recimo saveznog ministra obrane Volkera Ruehea, Milošević može mirne duše knjižiti kao tutnjavu u njemačkoj predizbornoj borbi. Zapadni se konsenzus ograničava na zeleno svjetlo Miloševiću i formulu 'nikakva državna nezavisnost Kosovu'. Glede trajnog političkog rješenja sukoba i međukoraka, između Europske unije i SAD-a kao i u Europskoj uniji, vlada zbunjenost kao i glede sankcija protiv Beograda te glede nužne humanitarne pomoći zbog približavanja zime. Postupno rješenje samoupravljanjem Kosova, ograničenim najprije na tri godine, što je Hill isposlovao između Miloševića i Rugove, sigurno neće biti prihvaćeno među Albancima. Najnoviji dogovori Washingtona s Miloševićem o ustroju jedanaest središta pod nadzorom srpskih 'sigurnosnih snaga' u kojima bi Albanci trebali zimi dobivati humanitarnu pomoć, jako podsjećaju na stvaranje bosanske zone pod zaštitom UN-a, oko Srebrenice. Tamo su Srbi u srpnju 1995. pobili oko osam tisuća Muslimana" - piše Andreas Zumach. 100101 MET sep 98