INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 7. IX. NATO- KOSOVO

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 7. IX. 1998. NATO bi trebao zaustaviti srbijanski napad na Kosovu "Zapadna politika za Kosovo paralizirana je izborom koji je trebalo načiniti između dviju opcija od kojih obje, činilo se, vode u propast. Prva je bila da se tolerira politika Slobodana Miloševića i vojna kampanja u cilju zastrašivanja, kažnjavanja i istjerivanja kosovskih Albanaca iz njihovih domova, a sve s konačnom namjerom blokiranja njihovih zahtjeva za nezavisnošću. Druga opcija bila je vojno posredovanje NATO-a, neizbježno otvoreno tumačenju da je potpora novostvorenoj gerilskoj kampanji u cilju stvaranja neovisnog Kosova i 'veće Albanije'. Intervencija bi, bojalo se, mogla pokrenuti iredentistički pokret albanske manjine u Makedoniji, što bi zatim moglo obuhvatiti i samu Albaniju, potičući regionalnu krizu u koju bi bile uključene i Grčka i Turska. Zahvaljujući ovoj dilemi, (...), u kombinaciji s bezobzirnošću koja je Slobodana Miloševića učinila onim što jest, Zapad je izgubio utjecaj nad događajima u Jugoslaviji. Zapad je podupro obnavljanje autonomije za kosovske Albance unutar jugoslavenske države. Podupro je nasilju nesklona čelnika, Ibrahima Rugovu, kojega su Kosovari neslužbeno izabrali 'predsjednikom' nakon što su 1989. izgubili neovisnost. Trenutačna politika SAD-a opisuje se kao kombinacija humanitarne pomoći s pritiscima za pregovore, pod prijetnjom akcije NATO-a. Dakle, nema smislenih pregovora, a vjerojatno ih neće ni biti sve dok NATO ne prijeđe u akciju. Pregovori su se pokazali neplodnima, ne samo zbog Miloševićeve tvrdokornosti nego zbog toga što Oslobodilačka vojska Kosova, koja zahtijeva potpunu neovisnost, odbija Rugovino miroljubivo vodstvo i tek treba otkriti svoje vlastite čelnike ili pokazati bilo kakav interes za kompromis. Istjerivali su i osobe koje pripadaju srbijanskoj manjini iz njihovih domova na Kosovu. Očiti cilj oslobodilačke vojske, odgovarajući na Miloševićevu politiku etničkog čišćenja u ime Srba, jest, izgleda, etnički čisto albansko Kosovo. Ono što se događa je loše, i to tako loše da je preobrazilo, a djeluje kao da će veoma pojednostavniti, političke izbore Zapada. Doseg i brutalnost represije usmjerene protiv Kosovara prije više od dva mjeseca stvorili su stanje u kojemu će se sve regionalne posljedice kojih se pribojavalo dogoditi, ma što NATO učinio. Dakle, više nema razloga da se intervencija usmjerena protiv Miloševića ne izvrši(...). U najmanju ruku, nekih 200.000 Albanaca istjerano je iz svojih domova, često i iz sela koja su uništavana u vojnim akcijama. Zima će stići do listopada. Ti ljudi na Kosovu sada, uglavnom, nemaju sigurnih mjesta na koja bi mogli otići. Jugoslavenske vlasti prikrivaju broj Srba koji su za osvetu istjerani s Kosova, no jedan neovisni vladin dužnosnik tvrdi kako bi broj mogao biti velik kao polovica cijele srpske populacije. Za te se ljude misli kako se kriju u Srbiji, strahujući od toga da će se biti prisiljeni vratiti. Jugoslavenska vlada namjerno se miješa u međunarodna nastojanja da se pomogne kosovskim izbjeglicama. Tri članice Društva majke Terezije, jedine agencije za pomoć koja redovito pokušava doprijeti do planina u kojima se sada nalaze izbjeglice, policija je 24. kolovoza ubila pred svjedocima, i to dok su pokušavale dopremiti namirnice američkog posredništva za međunarodni razvoj (U.S. Agency for International Development). 'New York Times' izvješćuje kako osobe koje djeluju u ovoj organizaciji vjeruju da je to bio dio kampanje usmjerene ne samo zastrašivanju nego i tome da izbjeglice ostanu podalje od mjesta na koja se dopremaju namirnice. U isto vrijeme vlada je nametnula blokadu na postojeće komercijalne kanale distribucije hrane na Kosovu. Jugoslavenske vlasti obznanile su da će biti određeno '10 postaja' na kojima će izbjeglice 'od ovlaštenih osoba' moći dobiti hranu i materijal za gradnju skloništa. Svrha ovoga je, izgleda, koncentracija izbjeglica u kampove pod kontrolom policije ili vojske. Izgleda jasno da će ako izbjeglice na Kosovu nemaju kamo otići, osim u koncentracione logore, na silu prodrijeti do Makedonije ili Albanije. Tako će kriza automatski biti proširena na veće područje. Ako pretpostavimo da će tome biti tako, bilo bi daleko bolje da NATO, u cilju zaustavljanja jugoslavenskog vojnog napada, na Kosovu djeluje sada. Milošević bi se trebao vratiti na popis međunarodnih ratnih zločinaca, na koji ga je 1992. stavio američki državni tajnik Lawrence Eagleburger(...). Napadajući pripadnike albanske manjine u vlastitoj zemlji, prisiljavajući sve veći broj njih na egzil, Milošević je jugoslavenski unutrašnji problem učinio problemom dostojnim službene međunarodne pozornosti i akcije. U Grčkoj, Albaniji i Turskoj trebala bi jaka diplomatska nastojanja za koje se treba pripremiti i koja bi obuhvatila krizu u razvoju, zajedno s mjerama za pomoć te političkom akcijom u Albaniji i Makedoniji u cilju sprječavanja i kosovskog egzodusa. NATO ima utjecaj u svim ovim zemljama i zadatak nije neizvediv. Ne radi se o optimističnom predviđanju, no ono znači pozitivnu akciju u nastojanju da se prevlada predvidljiva kriza i promicanje novoga poretka u Srbiji- čija je vlada u proteklih deset godina bila na izvorištu balkanske krize. To je mnogo bolje nego biti pasivnim svjedokom još jedne balkanske tragedije", zaključuje svoj članak William Pfaff. 080119 MET sep 98