US NY TIMES 7. IX. KOSOVO IZBJEGLICE

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 7. IX. 1998. Pomoć raseljenima s Kosova "(...) Unatoč opetovanim Miloševićevim tvrdnjama da srpske snage ne provode etničko čišćenje Kosova, mnoga sela u području izgledaju kao najgori dijelovi Bosne, s granatiranim kućama i jezovito praznim ulicama. Skupine za pomoć tvrde da je zasad svoje domove napustilo nekih 200.000 do 400.000 ljudi (uglavnom žene, djeca i stariji). Gotovo četvrtina njih nema se kamo vratiti. Neki su otišli svojim rođacima u druge dijelove Kosova, a neki u Crnu Goru, Albaniju, pa čak i Bosnu. No između 50.000 i 150.000 tih ljudi živi u šumama. Svijet ih mora održavati na životu, no američka je vlada učinila pogrješku što se složila s novim 'humanitarnim' prijedlogom g. Miloševića. Sada čak i ako uspijemo nahraniti raseljene, bit će to na uštrb priznavanja Miloševića kao američkog partnera. Na taj će se način onemogućiti dugoročna rješenja. Milošević na Kosovu svijet stavlja pred iste dvojbe kao što je to radio u Bosni. Tamo su međunarodni pokušaji da se Bosance sačuva od izgladnjivanja nehotice stali na put dovršenju rata. Srbi su humanitarnu pomoć držali taocem, prijeteći da će ju uništiti ako ih Zapad bude ozlovoljio. Unatoč svojim obećanjima, UN nije bio u stanju zaštititi Bosance. Mjesta koja su trebala poslužiti kao sigurna utočišta, poput Srebrenice, postala su poprišta ubijanja. Milošević na Kosovu radi isto. On nije odobrio vize humanitarnim radnicima, a njegove su snage ubijale i zatvarale mjesne aktiviste koji su donosili inozemnu hranu. Njegove snage i dalje granatiraju područje. On sada predlaže uspostavu jedanaest 'humanitarnih središta' za prehranu raseljenih ljudi. Sjedinjene Države složile su se u srijedu da će nabaviti hranu za svako od tih središta. Taj dogovor nije stvaran. Kosovski Albanci, koji se sjećaju Srebrenice i ne vjeruju srpskim vođama, vjerojatno neće riskirati da se skupljaju u mjestima gdje bi 'sigurnost' pružale srpske vlasti. Plan bi Srbima dopustio da se pozivaju na zapadnu potporu, u ohrabrivanju ljudi na izlazak iz šuma, u središta pod Miloševićevim nadzorom. Budući da Beograd ne obećaje prestanak granatiranja, možda ta središta ljude mame u smrt. Posjet američkih i UN-ovih dužnosnika u vezi s humanitarnim središtima otkazan je prošloga tjedna zbog granatiranja, što je dovoljno jasan znak. Pretvaranje Miloševića u partnera nije prihvatljiv način da se pomogne raseljenima. Američke i druge skupine za pomoć dramatično povećavaju količinu hrane koju osiguravaju putem mjesnih kosovskih organizacija, a to je važno. Najvažnije je, međutim, natjerati Miloševića da prestane pucati. Oba koraka zahtijevat će snažan pritisak na Beograd, s vjerodostojnom prijetnjom vojne sile, bude li to potrebno. Uporaba sile vjerojatno je upravo ono što su Sjedinjene Države pokušavale izbjeći kad su se složile poduprijeti srpsku zamisao. No Miloševiću, koji se specijalizirao u iznuđivanju nagrada od Zapada za rješavanje problema koje sam stvara, ne smijemo dopustiti da humanitarnu pomoć drži taocem. Politika tretiranja Miloševića kao partnera, koju je Zapad u Bosni provodio tako dugo, ograničit će mogućnosti Zapada u ophođenju s njim i ohrabriti ga na nastavak ubijanja kosovskih Albanaca. Kosovo je politička, a ne humanitarna kriza. Ona će se nastaviti sve dok se Miloševića ne prisili na reforme, ili dok on više ne bude vladao Srbijom", zaključuje uvodničar lista. 080118 MET sep 98